Džordž Orvel je u svom čuvenom romanu 1984. definirao koncept “dvomisli”, odnosno prihvaćanje dvije suprotne istine istovremeno. Oni koji se posljednjih sedmica informiraju o aktualnim protestima u Srbiji putem izjava zvaničnika i medija bliskih vlasti upravo vježbaju tu vještinu, jer se od njih očekuje da istovremeno prihvate dvije istine – da Zapad ruši predsjednika Vučića i da Zapad podržava predsjednika Vučića, piše European Western Balkans.
Prva “istina”, da Zapad ruši predsjednika i vlast u Srbiji, plasira se već više mjeseci, odnosno otkad su izbili protesti povodom pada nadstrešnice u Novom Sadu. To nije ništa novo – cijeli narativ je viđen već više puta, navodi EWB.
“Taman kad smo zemlju izvukli iz opšte bijede, kad je Srbija krenula naprijed, odjednom je napadnuta spolja ogromnim novcem uloženim u nemire unutar zemlje”, izjavio je nedavno predsjednik Aleksandar Vučić.
Nekoliko nedelja ranije, predsjednik je detaljnije pričao o navodnom pokušaju obojene revolucije koja se sprovodi protiv Srbije.
“Sve ovo što rade jeste pokušaj obojene revolucije. I u to nema nikakve sumnje. Sve to rade strani instruktori i iz više zemalja zapadnih dolaze. Neki dolaze s istoka koji su u tim zemljama obavljali prljave poslove za zapadnu agenturnu mrežu”, rekao je Vučić.
O rušenju Srbije iz inostranstva govorio je i Miloš Vučević, predsjednik Vlade Srbije prilikom najave da će podnijeti ostavku. Vučević je tada rekao da je “atmosfera u društvu u kojoj je sve na ivici sukoba apsolutno smišljena iz inostranstva”.
A onda je, posebno krajem januara, u javnost krenula da se, pored prve “istine”, nameće i druga – da Zapad podržava Vučića. Sve je počelo objavom Ričarda Grenela, izaslanika za specijalne misije predsjednika SAD Donalda Trampa, na društvenoj mreži “Iks” o protestima u Srbiji.
Grenel, kome je region Balkana poznat iz vremena kada je bio specijalni izaslanik za dijalog Beograda i Prištine tokom prvog Trampovog mandata, objavio je 25. januara da, iako podržava pravo na demonstracije, protivi se “nasilnom preuzimanju vladinih institucija”. Ovo je široko protumačeno kao svrstavanje na stranu vlasti i njihove interpretacije protesta.
Glasačima vlasti ne smetaju kontradiktornosti
Komentirajući kako glasači vlasti, kojima su ove poruke prvenstveno namijenjene, reagiraju na njihove proturječnosti, Dejan Bursać, naučni saradnik u Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, kaže da oni ni ne pokušavaju da ih pomire. Kako ocjenjuje, Vučić je postao neka vrsta majstora u slanju proturječnih i zbunjujućih poruka svojoj ciljnoj populaciji jer oni njega i dalje vide “kao nekog velikog stratega koji je svime time u stanju da upravlja”.
“Često smo mi i ranije imali poruke od njega po raznim temama, i ekonomskim, i socijalnim i političkim, i posebno vanjskopolitičkim, gdje on ume da bude vrlo proturječan. Ali on zna da njegovo čvrsto biračko tijelo, koje je dosta veliko, ima povjerenja u njega da će on to uspjeti da ‘ishendluje’, i onda se i ne zamaraju previše ukrštanjem tih proturječnih logika”, dodaje Bursać.
Međutim, ono što može da promijeni stvar je činjenica da istraživanja pokazuju da raste nezadovoljstvo stanjem u zemlji, kaže Bursać, dodajući da je i Aleksandar Vučić rekao da raste bijes kod njegovih pristalica.
“To nezadovoljstvo raste zato što se dešava to što se dešava i izgledno je da polako pada povjerenje u Vučića da je on svemoćan i da je 5D-šahista koji ume da da se igra sa svima i to na kraju uvek povoljno završi po Srbiju”, kaže on.
Prema Bursaću, kako se ova kriza bude više razmotavala, te proturječnosti će izaći na vidjelo.
“Ljudi su skloni takve stvari da zanemare kada su im one glavne stvari koje ih brinu kod nekog političara na liniji sa njihovim mišljenjem. U slučaju Vučića, to je neka vrsta stabilnosti, to je imidž da je on sposoban i svemoćan i to je naravno ekonomsko-socijalna komponenta koju on pruža. Međutim, vidimo da sve to ide u pogrešnom pravcu posljednjih tjedana i to će se sigurno osjetiti kod birača SNS-a”, ocjenjuje on.
Kako dodaje, kod ove vanjskopolitičke komponente trebat će neko vrijeme, ali vjeruje i da će to doći na red, ukoliko SNS ne učini nešto da drastično preokrene tok trenutne krize.
Zapadni lideri tolerišu anti-zapadnu retoriku
Pored glasača vlasti u Srbiji, postoji još jedna grupa ljudi kojima, čini se, ne smeta kontradiktornost komunikacije – sami zapadni zvaničnici. Do sada se nije vidio nikakav znak da je žestoka anti-zapadna retorika koja se koristi na unutrašnjem planu i koja svakako doprinosi niskoj popularnosti ovih država bilo kakva prepreka za saradnju s vlastima u Srbiji.
Prema mišljenju Vuka Vuksanovića, višeg istraživača Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku, Zapad je do sada tolerisao Vučiću kampanju koju sprovodi na unutrašnjem planu prvenstveno zato što su njegovi lideri vjerovali da je to neophodno da bi im isporučivao neke stvari koje su potencijalno nepopularne u samoj Srbiji, poput ustupaka vezanih za kosovski spor.
“Dokle god je to isporučivao, njih nije bilo briga šta on govori unutrašnjoj publici. Naravno, mi vidimo kako se njihov odnos promijenio od trenutka kada su zapadne vlade pokazale interes za litijum do nabavke francuskih Rafala do činjenice da Beograd isporučuje municiju Ukrajini čime je odobrovoljio Vašington”, kaže Vuksanović za European Western Balkans.
Opširnije na EWB.