Pad Bashara al-Assada osim što predstavlja kraj ere vladavine ove porodice Sirijom, ujedno i predstavlja kraj ere vladara koji su obilježili početak procesa koji je nazvan Arapsko proljeće.
Svi bliskoistočni vladari koje su demonstranti Arapskog proljeća 2011. nazvali “diktatorima” sada su i zvanično postali prošlost.
U talasu koji je krenuo sa sjevera Afrike, redom su padali Zine El Abidine Ben Ali u Tunisu, Hosni Mubarak u Egiptu, Muamer Gadafi u Libiji.
Iako se očekivalo kako će u istom ciklusu pasti i Bashar Al Assad, to se 2011. nije dogodilo, a umjesto pada Assada, Sirija je od te godine postala žrtva unutarnjih sukoba u kojima su učestvovali ISIL, proturska opozicija, a kasnije i islamističke grupe kao Hayat Tahrir al Sham. Sukob je sve do danas uključivao i Kurde te brojne međunarodne snage koje su zastupale određene interese.
“Od svih meta demonstranata, preživio je samo bahreinski kralj Hamad, dijelom zato što je na čelu zaljevske arapske monarhije, a ne ‘revolucionarne republike’ kao ostale, ali i zato što je prihvatio neke od reformi koje su predložili međunarodni pravnici.
“Mogao sam ići putem Sirije, ali umjesto toga sam poslušao njihove zahtjeve”, prenosi BBC riječi Hamada.
Iako se još uvijek ne zna gdje je Assad tačno otišao nakon što je napustio Siriju, jedno je jasno, njegova vladavina zauvijek je završena u Siriji, a s tim činom i veliko poglavlje u historiji Bliskog istoka.
Karte nakon ovoga će biti drugačije podijeljene, a tek će se vidjeti ko će u novom odnosu snaga za sebe izvući najbolju poziciju.
Izvor: Klix.ba