Kad čujete političare ili njihove “prijateljske“ medije kako nekoga nazivaju “divljim portalom“, znajte da to u prevodu znači – portal koji nije pod njihovom kontrolom. Divlji su, izgleda, svi oni koji nemaju partijskog urednika, opštinsku kasu kao oglašivača ili nalog da pišu hvalospjeve vlasti.
Piše: Nedžad Smailagić
“Pitomi portali“ su oni koji šute na sve afere, koji znaju koga smiju a koga ne smiju pomenuti, koji od press službi prave rubriku vijesti. Oni su “odgovorni“, “ozbiljni“ i “profesionalni“. A svi ostali – koji se usude da pitaju gdje su pare, zašto su nam ulice prljajve i pune rupa, ko je zaposlio pola familije u opštini – odmah dobiju etiketu divljih.
U stvari, što je portal slobodniji i bliži građanima, to je za vlast divljiji. A što je poslušniji i vezan za budžet, to je “pitomiji“. U Sandžaku i šire, medijska scena se dakle ne dijeli na velike i male, već na pitome i divlje – pitomi su oni koji služe, a divlji oni koji govore istinu.
Ova pojava ovih dana posebno je vidljiva u slučaju imama Adnana Dupljaka, koji je javno govorio o ucjenama žena prilikom zapošljavanja u Novom Pazaru, što je izazvalo brojne komentare i reakcije u Sandžaku.
Vanredna sjednica Mešihata Islamske zajednice u Srbiji rezultirala je saopćenjem u kojem se izražava osuda “zlonamjernog i neovlaštenog upotrebljavanja i tumačenja citata čelnika Islamske zajednice ili imama od strane divljih portala i stranačkih aktivista“, navodeći da je cilj takvih postupaka “međusobna diskreditacija i uvlačenje Islamske zajednice u političku borbu za vlast“.
Rukovodstvo Mešihata je formalno ponovilo da Islamska zajednica ne želi biti strana u političkim sukobima i da mora očuvati autonomiju, promovisati mir, dijalog i toleranciju, te štititi svoje članove. Međutim, dok se govori o zaštiti i principijelnosti, konkretno reagovanje na nepravdu koju je istakao Dupljak izostaje. Ova kontradikcija otkriva temeljni problem – Mešihat istovremeno nastoji biti moralni arbitar i politički igrač.
Šta zapravo znači “divlji portal“? To je svaki medij koji se usudi prenijeti ili protumačiti izjave predsjednika Mešihata i imama, a da to ne odgovara službenoj verziji. Umjesto da javno polemiše, pojasni ili prizna grešku, Islamska zajednica bira najlakši put: etiketiranje i diskreditaciju.
Nazvati medije “divljim“ samo zato što kritikuju rukovodstvo Mešihata znači priznati da se od kritike bježi, a da se moć brani političkim vokabularom, a ne argumentima. U prevodu: što je medij slobodniji, to je za vlast i za Mešihat divljiji.
Nažalost, ovakvi potezi svrstavaju Islamsku zajednicu uz političke partije koje istim rječnikom godinama pokušavaju ušutkati nezavisne novinare. Pozivanje na “uvlačenje u političku borbu za vlast“ zvuči licemjerno, jer upravo ovakvim saopštenjima IZ pokazuje da je odavno dio te borbe.
Kada Mešihat, pod rukovodstvom Mevluda Dudića, medije koji kritički pišu o njemu naziva “divljim portalima“, to nije odbrana vjere – to je čista politička propaganda. Saopćenje također poziva sve unutar struktura Islamske zajednice na “dodatnu odgovornost i oprez u svom djelovanju, posebno javnim nastupima“, kako bi se spriječila “zloupotreba u međusobnoj borbi političkih subjekata“.
No, upravo ovakva izjava otvara kritička pitanja: kada vjerska institucija etiketira medije kao “divlje“ samo zbog kritike rukovodstva, ona ulazi u politički diskurs i preuzima jezik moći, umjesto da se zadrži na duhovnoj misiji. Umjesto argumenta ili transparentnog odgovora, Mešihat bira etiketu i diskvalifikaciju, što može slomiti povjerenje vjernika i javnosti.
Tako Islamska zajednica sama sebi ruši kredibilitet pred vjernicima. Kada vjerska institucija počne da liči na stranku, jasno je da je umjesto duhovnog autoriteta izabrala politički front. Potezi Mešihata pokazuju da rukovodstvo više brine o svojoj reputaciji nego o kredibilitetu institucije, a slobodna riječ postaje problem – ne stil medija, nego sama činjenica da postoje kritički glasovi.
Saopćenje Mešihata također naglašava da će Islamska zajednica u svom punom kapacitetu pružiti podršku i zaštitu svakom službeniku ili članu koji je ugrožen i čija su prava narušena, te da je spremna staviti svoje iskustvo i kapacitete na raspolaganje nadležnim organima u iznalaženju rješenja za dobrobit zajednice i svih ljudi. Ipak, činjenica da se ova podrška koristi kao instrument za diskreditaciju kritičkih medija jasno pokazuje da Mešihat svojim potezima štiti moć, a ne slobodu mišljenja.
Izvor: Sandzacke.rs