Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV) 19. novembra 2009. godine, pod pokroviteljstvom predsjednika Izvršnog odbora Esada Džudža, podnijelo je Višem sudu u Novom Pazaru zahtjev za rehabilitaciju rahmetli Aćifa Hadžiahmetovića i poništenje presude Vojnog suda Divizijske vojne oblasti za Sandžak iz 1945. godine, kojom je osuđen na smrt. Povod inicijative bio je pokušaj da se istakne uloga Aćifa kao organizatora odbrane Novog Pazara tokom Drugog svjetskog rata i njegove zasluge za zaštitu bošnjačkog i dijela srpskog stanovništva od tadašnjih četničkih i drugih napada.
Piše: Teufik Tahirbegović
Međutim, prema odluci Višeg suda u Novom Pazaru iz 2013. godine, postupak je prekinut do pravosnažnog utvrđivanja datuma njegove smrti. Viši sud u Novom Pazaru kasnije je na upit tvrdio da ne raspolaže podatkom da li je Osnovni sud utvrdio datum smrti imenovanog. Punih 12 godina, BNV nije moglo dostaviti dokaz Višem sudu niti obnoviti proces. Povlačenje zahtjeva ostaje, uz određene indicije, kontroverzno i politički motivisano. Javnost nikada nije dobila zvanično obrazloženje zašto je povučen zahtjev.
Aćif Hadžiahmetović (1887–1945), poznat kao Aćif-efendija, bio je jedan od najistaknutijih sandžačkih političara između dva svjetska rata. Rođen u Novom Pazaru, školovao se u Istanbulu i na Vojnoj akademiji u Bitolju, gdje je stekao čin kapetana. Nakon povratka 1920, postaje jedan od lidera bošnjačke stranke Džemijet i generalni sekretar njenog ogranka u Novom Pazaru.
Nakon zabrane Džemijeta 1924. godine, Hadžiahmetović nastavlja političku i društvenu djelatnost kao poslanik u Skupštini, sreski načelnik i član vakufskih institucija. Tokom Drugog svjetskog rata predvodi Odbor za odbranu Novog Pazara i organizuje otpor protiv četničkih napada 1941. godine, u kojima su njegove snage, uz pomoć lokalnih Bošnjaka i Albanaca sa Kosova, uspjele odbraniti grad.
Zvanična srpska historiografija Aćifa Hadžiahmetovića opisuje kao kvislinga, saradnika okupatora i jednog od tvoraca tzv. Velike Albanije, odgovornog za zločine nad Srbima i Bošnjacima neistomišljenicima. Posleratne komunističke vlasti streljale su ga u novopazarskom naselju Hadžet 21. januara 1945. godine, zajedno sa više stotina Bošnjaka. Bošnjačka javnost, s druge strane, Aćif-efendiju pamti kao zaštitnika od četničkog pokolja i nacionalnog heroja, navodeći da je spasavao srpsko stanovništvo, određivao bošnjačke porodice da čuvaju srpske kuće i sklanjao ljude od odmazde.
Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV) je 8. maja 2012. godine u centru Novog Pazara postavilo tablu s imenom i likom Aćifa Hadžiahmetovića. Podsjećamo da je tada, nakon intoniranja himne Bošnjaka u Srbiji “Ja sin sam tvoj”, spomen-tabla postavljena na mjestu gdje je nekada bila kuća Hadžiahmetovića. Bošnjačko nacionalno vijeće proglasilo je 2012. godinu “godinom bošnjačkog kulturnog naslijeđa” u Srbiji i tim povodom postavilo table na kućama i objektima u kojim su živjele i djelovale znamenite ličnosti iz bošnjačke historije.
Zašto je povučen, pa obnovljen zahtjev za rehabilitaciju Aćifa efendije?
Viši sud u Novom Pazaru je septembra 2012. godine obustavio postupak rehabilitacije Aćifa Hadžiahmetovića – Aćif efendije, ratnog gradonačelnika i komandanta odbrane Novog Pazara tokom Drugog svjetskog rata. Prema tvrdnjama predsjednika Višeg suda, Miroljuba Vujovića, Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV) tada je povuklo zahtjev koji je još 2009. podnio Esad Džudžo, preko zastupnika advokata Esada Duljevića.
Na ročištu od 3. septembra punomoćnik BNV-a navodno je obavijestio sud da povlači zahtjev i da se odriče prava na žalbu. Sud je na osnovu toga konstatovao povlačenje i stavio tačku na višegodišnji proces. Zašto je BNV odlučilo na takav korak, nikada nije javno objašnjeno. Dio javnosti u Sandžaku smatra da je povlačenje bilo rezultat političkog kompromisa Sulejmana Ugljanina i potrebe da se Bošnjačko nacionalno vijeće izvuče iz sukoba sa državnim narativom i pravosudnim institucijama.
U vrijeme povlačenja zahtjeva, Sulejman Ugljanin je bio ministar u vladi čija je koaliciona osovina bila Srpska napredna stranka, što otvara pitanje da li je politički pritisak i balans moći uticao na BNV da odustane od inicijative. Postoji mogućnost da je BNV, svjestan osjetljivosti teme i potencijalnih reakcija vlasti i javnosti, povukao zahtjev kako bi izbjegao eskalaciju konflikta i političke tenzije u Sandžaku.
Međutim, samo dva mjeseca nakon povlačenja zahtjeva, 13. novembra 2012. godine, BNV na čelu sa Esadom Džudžom obnovilo je postupak i ovlastilo novog advokata Emira Fetahovića. Džudžo je tada izjavio da je povlačenje od strane advokata Duljevića bilo nelegalno i bez punomoćja, te da je novi zahtjev podnijet u skladu sa Zakonom o rehabilitaciji iz 2011. godine.
“Nema ništa od obustavljanja postupka za rehabilitaciju. Izvršen je pritisak na nekog advokata iz Novog Pazara da povuče taj zahtjev ali smo mi 13. ovog mjeseca na osnovu zakona iz 2011. godine obnoviili postupak jer je zakon iz 2006. godine prestao da važi. Bilo bi vrlo loše da takve političke izjave, odnosno pritisci, onemugaćavaju sud da vodi jedan nornalan postupak na osnovu Zakona o rehabilitaciji”, objasnio je tada Džudžo u izjavi za Anadoliju i zamolio sve političare da se “izmaknu” od ovog postupka i prepuste sudu da ga vodi.
“Mi smo iz motiva da je, navodno, Hadžiahmetović činio nekakve zločine i pokrenuli postupak za rehabilitaciju i čvrsto stojimo iza bošnjačke historiografije da Aćif Hadžiahmetović nije nikoga ubio i naredio da bude ubijen i to sud treba da potvrdi“, poručio je Džudžo u izjavi za Anadoliju.
Viši sud u Novom Pazaru potvrdio je da je obnovljen postupak za rehabilitaciju Aćifa Hadžiahmetovića.
Sam čin da je BNV u kratkom razmaku povuklo pa obnovilo postupak otvara ozbiljna pitanja o političkoj dosljednosti, unutrašnjim sukobima i strategiji bošnjačkih predstavničkih institucija. Jedni tvrde da je povlačenje bio taktički potez kako bi se izbjegle tenzije sa državom u trenutku kada je Ugljanin bio dio Vlade Srbije, dok drugi vide u obnavljanju procesa pokušaj da se očuva simbolički kapital i predstavi Aćif efendija kao simbol bošnjačkog otpora i stradanja.
Ostaje pitanje: da li je BNV uopšte imalo jasno razrađenu strategiju i pravnu osnovu za rehabilitaciju, ili je postupak vođen prvenstveno u dnevno-političke svrhe? Upravo ta nedosljednost, između povlačenja i ponovnog podnošenja, pokazuje koliko je bošnjačka politika prema sopstvenoj historiji opterećena kompromisima, fragmentacijom i nedostatkom zajedničke vizije.
Povlačenje zahtjeva pokazuje da je pitanje rehabilitacije u Sandžaku više političko nego pravno. Aćif Hadžiahmetović ostaje figura podijeljenih tumačenja – za većinu Bošnjaka heroj, a za srpsku historiografiju i dio Bošnjaka kvisling. Upravo ta suprotnost objašnjava zašto BNV nije nastavilo postupak: očito je važniji bio balans između sjećanja, politike i stabilnosti nego sama pravna rehabilitacija.
Izvor: Sandzacke.rs