Stručnjak za Balkan, profesor Vedran Džihić, izjavio je da su učesnici protesta u Srbiji najvećim dijelom proevropski nastrojeni, ali da osuđuju Evropsku uniju zbog njenih kompromisa i dilova sa režimom Aleksandra Vučića, i da svojim odlaskom u Strasbourg i Bruxelles žele postići da i europske institucije zauzmu odlučan stav.
“U tom slučaju bi i vjerodostojnost EU u Srbiji ponovo rasla i srednjoročno i dugoročno osnažila integraciju Srbije u Evropu. A pozitivan stav prema EU mogao bi poslije pada Vučića da poraste i zato što stav tog nacionaliste prema Evropi naizgled djeluje pragmatično, ali je on u svom nacionalističkom narativu diskreditira“, rekao je Džihić za dnevnik Frankfurter Rundschau (FR).
Džihić, viši istraživač na Austrijskom institutu za međunarodne poslove u Beču i Savjetodavne grupe za javnu politiku Balkan u Evropi (BiEPAG), rekao je da u tim narativima “Vučić vrijeđa Njemačku i Zapad“ i ocijenio da bi Srbija poslije Vučića mogla “vrlo brzo da se vrati na put ka punopravnom članstvu u Evropsku uniju“.
Rekao je i da Vučić ima sasvim nedvosmislenu nacionalističku prošlost, da je karijeru ostvario u represivnom režimu Slobodana Miloševića i dugo bio član “ultranacionalističke Srpske radikalne stranke“. Vučić sebe predstavlja kao “velikog oca cijele srpske nacije, zaštitnika pravog srpstva, čiji su neprijatelji, primjera radi – kosovski Albanci, Hrvati ili Bošnjaci. To nam je poznato iz drugih desničarsko-nacionalističkih krugova u Europi“, rekao je Džihić.
Vučićeva Srpska napredna stranka je, prema riječima Džihića, mašinerija za raspodjelu, u koju su “kooptirani“ ljudi iz privrede, nauke i intelektualnih medijskih krugova, a sam Vučić vrlo vješto geopolitički taktizira između globalnih aktera kao što su Rusija, Kina, Zapad, SAD, Turska, Azerbejdžan i arapske države.
Džihić je ponovio i raniju ocjenu da je opozicija u Srbiji vrlo fragmentirana i nema dovoljno snage da izazove velike promjene, a da protesti dolaze od istinski izvorne inicijative naroda.
Na sugestiju da se čini da je jak i pokret pristalica Vučića, Džihić je rekao da Vučić preko vjernih režimskih medija ne dominira samo javnim diskursom.
“Postoji i režimska mobilizacija takozvanog alternativnog civilnog društva. Oni simuliraju proteste, koje organizira država“, rekao je Džihić, navodeći kao primjer i da su iz unutrašnjosti na režimske skupove autobusima dovoženi ljudi koji zavise od režima, kojima je prijećeno gubitkom radnog mjesta“.
Sam Vučić je, rekao je Džihić, još je ranije govorio o navodnoj obojenoj revoluciji kojom upravlja liberalno-demokratski Zapad, kroz navodnu “duboku državu“, i očekivao je da će slanje režimskih batinaša regrutiranih “iz kriminalnih i navijačkih krugova“ i upotreba zvučnog topa stvoriti haos koji bi opravdao intervenciju policije i proglašenje vanrednog stanja, “ali su studenti vrlo mudro reagirali“.
“Na sreću, i dalje postoji funkcionalno civilno društvo. Kompetitivno-autoritarni režimi poput onih u Srbiji, Mađarskoj ili Turskoj služe se strahom, represijom i pritiscima. Na taj način mogu da rade šta hoće. Ali mnogi u Srbiji su prestali da se plaše – i zbog studentskih protesta. Ljudi sada posmatraju procese koji su u toku bez straha i pričaju o tome. Nešto se događa…“, rekao je Džihić, upozoravajući da to što su ljudi prestali da se boje ne znači automatski i kraj režimske represije.
Pojasnio je da takvi kompetitivno-autoritani režimi, za razliku od klasičnih autoritarnih režima, dopuštaju postojanje određenih dijelova otvorenog društva, i ne guše civilno društvo u potpunosti. “Vučić vodi računa da međunarodni imidž države ne bude potpuno ruiniran. Za Srbiju je odnos sa Zapadom od suštinskog značaja. Režim nastoji da stvori legitimitet“, rekao je Džihić.
“Vučić sada ima dvije mogućnosti, da popusti pod pritiskom, što on neće učiniti, ili da pojača represiju. U tom takozvanom bjeloruskom modelu režim vrši snažniji pritisak na civilno društvo, nalaže policiji da saslušava ljude, organizira lumpenproleterske batinaške jedinice i nastoji da pojačanom upotrebom sile očuva vlast. Tako je (Aleksandar) Lukašenko poslije lažiranih izbora uspostavio diktaturu u Bjelorusiji. U Srbiji još nismo dotle stigli“, rekao je Džihić.
Džihić je potvrdno odgovorio na pitanje da li je Vučiev cilj da po svaku cijenu ostane na vlasti.
“On je u proteklih 13 godina na lično preuzeo kompletnu vlast. Parlament, pravosuđe, vlada – sve su to marionete. On je klasični despot sa patološki izraženom opsesijom vlašću, stavio je znak jednakosti između sebe i srpskog naroda. To već ima mesijanku dimenziju. Ali, bez vlasti Vučić ne može da prežvi. Naime, kao i kod drugih režima, njegov pad sa vlasti ili gubitak funkcija, mogao bi da znači i hapšenje, ako bi došlo do sudskog procesa zbog korupcije i drugih krivičnih djela“, rekao je Džihić.
“Potesti su sad i test kako će se Europa prema njima pozicionirati. Imam utisak da se polako rađa svijest u Berlinu, Francuskoj, u Austriji, Skandinaviji i kod mnogih eurozastupnika. Pomalo se to primjećuje i po nekim tonovima koji se mogu čuti iz Europske komisije“, rekao je Džihić.
“A protestne akcije u Srbiji mogle bi da animiraju i proevropske i prodemokratske snage u Europi da ulaze u snažnija savezništva. Jer i EU se u krajnjem nalazi pred jednom od najvećih prekretnica od kako postoji. Ona mora da se odluči“, rekao je Džihić.