Hapšenje gradonačelnika Istanbula Ekrema Imamoglua tokom vikenda zbog optužbi za korupciju izazvalo je šok širom zemlje i svijeta.
Piše: Ragip Soylu
Mjesecima su turski novinari pratili glasine o tekućoj istrazi protiv Imamoglua, uz spekulacije da je njegova smjena neminovna. Međutim, mnogi – uključujući i mene – nisu vjerovali da će turska vlada poduzeti tako odlučan korak.
Imamoglu, koji je na izborima za gradonačelnika prije samo godinu dana pobijedio sa 51% glasova, smatra se glavnim političkim rivalom predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana.
U ponedjeljak ga je glavna opoziciona Republikanska narodna partija (CHP) službeno nominirala za svog kandidata na sljedećim predsjedničkim izborima, koji će se održati za tri godine.
Njegovo hapšenje predstavlja prekretnicu, što signalizira da bi se, osim optužbi za korupciju, svako ko se suprotstavi Erdoganu mogao suočiti sa zatvorom.
Iako je korupcija u Turskoj široko priznat problem kako na lokalnom, tako i na državnom nivou, selektivno proganjanje opozicionih političara ukazuje na to da pravi cilj vlade nije pravda, već restrukturiranje same opozicije.
Mnogi ovaj potez vide kao novi korak u širenju Erdoganove moći.
Imamoglu je optužbe protiv sebe nazvao “politički motiviranim” i ocjenio da je njegovo hapšenje “crna mrlja na turskoj demokratiji”.
Opozicija je hapšenje osudila kao “građanski udar” i pokušaj promjene političkog poretka. Na međunarodnom planu, publikacije poput The Economista sada Tursku nazivaju “ogoljelom autokratijom”.
Ekonomske posljedice bile su ozbiljne. Istanbulska berza pala je za 16% u tri dana prošle sedmice, dok je Centralna banka bila prisilna potrošiti više od 20 milijardi dolara kako bi stabilizirala liru.
Turski finansijski regulatori pokušavaju sprovesti nova tržišna pravila u nadi da će spriječiti dalje rasprodaje, budući da je povjerenje investitora u vladu ozbiljno narušeno ovim neočekivanim potezom.
Niz nedavnih događaja stvorio je povoljne okolnosti za Erdogana da započne novi obračun sa opozicijom.
Povoljan međunarodni kontekst
Trenutna međunarodna dinamika ide u prilog Erdoganu.
Sjedinjene Države, pod vodstvom predsjednika Donalda Trumpa, usvojile su nacionalistički, desničarski pristup koji u velikoj mjeri zanemaruje demokratske vrijednosti.
Prva reakcija Trumpove administracije na İmamogluovo hapšenje bila je ravnodušna, a zvaničnici su izjavili da je to “unutrašnje pitanje Turske” i da SAD nije zabrinuta.
Evropa, suočena s neizvjesnošću zbog Trumpovih sve bližih odnosa sa Rusijom – posebno zbog moguće normalizacije odnosa na račun Ukrajine – vidi Tursku kao ključnog igrača u zapadnoj sigurnosnoj arhitekturi.
Ova geopolitička nužnost dovela je do toga da evropske sile oklijevaju da se oštrije suprotstave Erdoganu.
Turski vojni uspjesi u Siriji također su ojačali Erdoganov regionalni uticaj i povećali njegovu popularnost u zemlji.
Bez značajnog međunarodnog pritiska – posebno u odsustvu ličnosti poput bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena, koji je ranije izazivao Erdogana unutar NATO-a – čini se da turski predsjednik ima slobodne ruke da djeluje po svom nahođenju.
Podijeljena opozicija
Opoziciona koalicija koja je pomogla İmamoğluu da dođe na vlast sada pokazuje znake raspada.
Jedan od njegovih ključnih izvora podrške bili su kurdski glasači, posebno kroz savez sa prokurdskom Strankom demokratske zajednice (DEM).
Međutim, nedavni pregovori između Kurdistanske radničke partije (PKK) i vlade ukazuju na to da DEM nije spreman u potpunosti podržati Imamoglua.
Dok su se njegove pristalice okupile u znak protesta ispred istanbulske gradske vijećnice, članovi DEM-a sudjelovali su na velikoj proslavi Novruza, signalizirajući nevoljkost za direktnim sukobom sa vladom.
Ishod pregovora sa PKK-om i dalje je neizvjestan, posebno u vezi sa mogućim pozivom na razoružanje osuđenog vođe PKK-a Abdullaha Öcalana – pitanje na koje organizacija još uvijek nije dala konačan odgovor.
Vrijeme je na Erdoganovoj strani
S obzirom da do sljedećih izbora još uvijek ima tri godine, Erdoganov tim računa da će ekonomske posljedice ovog poteza biti privremene i da će se situacija stabilizirati prije izbora.
Ogorčenje javnosti zbog Imamogluovog hapšenja vjerovatno će splasnuti kako se svakodnevni život vrati u normalu.
U međuvremenu, Erdogan može nastaviti sa strategijom slabljenja i reorganizacije opozicije prije sljedećeg velikog političkog testa.
CHP se također suočava sa dodatnim izazovima.
U toku je sudski postupak kojim se traži smjena predsjednika CHP-a Özgüra Özela i raspuštanje stranačkog odbora zbog navodne izborne prijevare. Optužbe tvrde da je Özel svoju poziciju osigurao podmićivanjem stranačkih delegata.
Kako bi spriječio sud da imenuje vladinog povjerenika za stranku, Özel je sazvao hitnu konvenciju u roku od 15 dana.
Osim toga, postoji mogućnost da vlada imenuje povjerenika za općinu Istanbul ako optužbe za terorizam protiv İmamoglua dovedu do službene optužnice.
Ukratko, Erdogan diskreditira i potkopava opoziciju koja je pobijedila na lokalnim izborima 2024. godine kako bi ušao u sljedeće predsjedničke izbore sa još većom kontrolom.
Stavovi izraženi u ovom članku pripadaju autoru i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Portala Sandžačke.
Izvor: MEE