Dok se sukob između Irana i Izraela dodatno zaoštrava, Iranska Revolucionarna garda jučer je najavila moguću uporabu raketa Hajber (Khaibar) kao odgovor na izraelske udare tijekom noći, uz dramatične tvrdnje da će ”svijet biti šokiran”.
Raketa je prvi put predstavljena 25. maja 2023., na godišnjici oslobođenja Khorramshahra u iransko-iračkom ratu, uz prisustvo ministra obrane Mohammada Reze Ashtianija. Tada je i uspješno testirana, što je izazvalo zabrinutost Izraela i SAD-a.
Spada u moderni balistički projektil srednjeg dometa (MRBM), tačnije u četvrtu generaciju Khorramshahr balističke rakete koju je Iran opisao kao novu generaciju svog raketnog arsenala.
Domet od 2.000 kilometara joj omogućuje da izravno pogodi izraelski teritorij, ali i druge potencijalne ciljeve na Bliskom istoku, a može nositi bojevu glavu sa 1.500 kg eksploziva. Raketa Hajber nosi konvencionalnu bojnu glavu s mogućnošću povećanog eksplozivnog učinka u odnosu na prethodne modele. Pokreće se pomoću tekućeg goriva, što osigurava brzo vrijeme pripreme i lansiranja, čineći je prikladnom za taktičke i strateške operacije.
Osim toga ima i poboljšane sisteme navođenja koji uključuju inercijalnu navigaciju uz pomoć GPS-a, čime se povećava preciznost, a dostiže i hipersonične brzine u fazi ponovnog ulaska u atmosferu – između 12 i 15 maha, odnosno oko 4 do 5 kilometara u sekundi, što otežava njeno presretanje proturaketnim sistemima.
Nazvana je po mjestu Hajber, koji se nalazi u današnjoj Saudijskoj Arabiji, a poznata je po odlučujućoj bitci u sedmom stoljeću u kojoj je vojska poslanika Muhammeda a.s. porazila hiljade jevrejskih stanovnika. Ime zato ima simboličnu težinu u iranskoj retorici prema Izraelu.
Hajber je bila plodna dolina udaljena oko 140 km sjeverno od Medine. Tamo su jevreji prije islama izgradili sedam jakih tvrđava u kojima su obitavali. Kako je predio bio pogodan za poljoprivredu, tamošnji stanovnici su bili sposobni zemljoradnici, i još uz to, bogati trgovci i vješti ratnici. Tu je živjelo oko dvadeset hiljada stanovnika.
Bitka na Hajberu odigrala u mjesecu muharremu sedme godine po Hidžri. Stigavši nadomak Hajbera, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je ashabima da se zaustave, a potom je proučio dovu: “Allahu naš, Gospodaru nebesa i onoga što pokrivaju, Gospodaru zemalja i onoga što nose, Gospodaru šejtana i onih koje su u zabludu odveli, Gospodaru vjetrova i onoga što nose, molimo Te za dobro ovoga mjesta i dobro njegovih stanovnika i dobro koje je u njemu, a utječemo se od zla ovoga mjesta, i njenih stanovnika, i svakog zla u njemu.” Ovu dovu učio je prilikom ulaska u svako naseljeno mjesto. Potom je rekao: “Krenite u ime Allaha!”
Pala je noć i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je vojsci da spava na ulazu u Hajber. Probudili su se vrlo rano, podigli su šatore i ulogorili se u dolini Er-Redži‘, koja se nalazi između Hajbera i plemena Gatafan, da bi na taj način spriječili da jevrejima stigne pomoć od tog plemena.
Ujutro su stanovnici Hajbera s lopatama i korpama izašli na svoja imanja, pa kada ugledaše muslimansku vojsku, počeše vikati: “Muhammed, tako nam Boga! Dolazi Muhammed sa svojom vojskom!”
Allahov Poslanik a.s. rekao je: “Allahu ekber! Opustošen bio Hajber! Kada mi izađemo na megdan nekom narodu, loše će jutro osvanuti onima koji su opomenuti!”
Jevreji su pobjegli u svoje utvrde i muslimani su ih stavili pod opsadu, a zatim počeli osvajati jednu po jednu utvrdu. Prvo su pale utvrde na sjeverozapadu Hajbera, i to utvrde Naim i Es-Sa‘b u području En-Natat i utvrde Ebij/Ubej i En-Nezar u području zvanom Eš-Šekk. Nakon toga pala je utvrda El-Kammus u području El-Kutejbe, koja je pripadala Ibn Ebu Hakiku, a zatim su pale utvrde El-Vetih i Es-Selalim u istoimenim područjima.
Prilikom pokušaja osvajanja nekih od ovih utvrda, muslimani su se suočili sa žestokim otporom. Tako je prilikom osvajanja utvrde Naim pod njenim zidinama kao šehid poginuo Mahmud b. Meslema el-Ensari, na kojeg je Mirhab bacio kameni žrvanj mlina, a utvrda je pala tek nakon deset dana borbe.
Na početku opsjedanja ove utvrde, zastavu je nosio Ebu Bekr es-Siddik, ali Allah, dželle šanuhu, nije davao pobjedu, pa kad su se ljudi iscrpili, Allahov Poslanik a.s. rekao je: “Sutra ću predati zastavu čovjeku kojeg vole Allah i Njegov Poslanik, i koji voli Allaha i Njegovog Poslanika, i koji se neće vratiti dok mu Allah ne dadne pobjedu.” Muslimani su željno očekivali da saznaju ko će to biti. Trećeg dana nakon što je klanjao sabah-namaz, Vjerovjesnik a.s. pozvao je Aliju b. Ebu Taliba i predao mu zastavu. Alija je poveo borce i Allah je dao da utvrda bude osvojena pod njegovim vođstvom.
Poslanik a.s. oporučio je Aliji da pozove jevreje u islam prije nego što ih napadne te mu je rekao: “Tako mi Allaha, da Allah posredstvom tebe uputi jednog čovjeka, bolje ti je nego crveno blago!”
Alija je upitao: “Dokle da se borim protiv njih?”, a Poslanik a.s. odgovorio je: “Bori se protiv njih sve dotle dok ne posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Kada to prihvate, zaštitili su svoje živote i imetke, osim onda kada ove riječi zahtijevaju (da se drukčije postupi), a račun će polagati pred Allahom.”
U nekoliko predaja navodi se da se Alija u borbi za utvrdu Naim štitio teškim vratima nakon što mu je neki jevrej izbio iz ruke štit koji je koristio, ali nijedna od tih predaja nije vjerodostojna. Naravno, ovim se ne negira njegova hrabrost i snaga, jer su brojne vjerodostojne predaje dovoljne za njihovu potvrdu.
Nakon što je Hajber pao u muslimanske ruke, stanovnici Fedeka, mjesta sjeverno od Hajbera, ponudili su Vjerovjesniku a.s, mirovni sporazum ponudivši svoja imanja da im garantira život. Poslanik a.s. to je prihvatio.
Nakon toga, muslimani su nekoliko noći opsjedali Vadil-Kura, područje s nekoliko sela između Hajbera i Tejme. Njihovi stanovnici su se uplašili i predali, a muslimani su zaplijenili veliki imetak. Zemlju i palme su prepustili na obrađivanje jevrejima i njihovim radnicima, kao i na Hajberu. Stanovnici mjesta Tejma prihvatili su mirovni sporazum po istim uvjetima koji su važili za stanovnike Hajbera i Vadil-Kuraa.
Pred muslimanskom vojskom neprijateljske su utvrde padale jedna za drugom u bitkama u kojima su poginula devedeset tri jevrejska borca, a njihove žene i robinje postale su muslimansko roblje. Među zarobljenima je bila i Safijja, kći Hujejja b. Ahtaba, koju je Allahov Poslanik a.s. oslobodio i potom oženio.
U toj bici poginulo je dvadeset muslimana, mada neki smatraju da je poginulo 15 muslimanskih boraca.
U bici na Hajberu muslimani su zaplijenili velike količine hrane. U hajberskim utvrdama našli su mnogo loja, ulja, meda, masla i drugih namirnica. Osim toga ratni plijen je uključivao mnogo vrijedne robe, zemljišta, voćnjaka…što je podijeljeno onako kako je određeno da se dijeli ratni plijen.
Na Hajberu je zaplijenjeno i nekoliko primjeraka Tore. Židovi su tražili da im se vrate te je Poslanik a.s. naredio da im se predaju. Poslanik a.s. nije postupio kao Rimljani koji su, kada su osvojili Jerusalem, palili svete knjige i gazili ih nogama, niti je postupio kao kršćani koji su prilikom osvajanja Andaluzije, također, palili primjerke Tore i zlostavljali jevreje.
Poslanik a.s. ostavio je jevreje na Hajberu pod uvjetom da obrađuju zemlju i brinu se o njoj o svom trošku, a zauzvrat su dobivali pola prihoda, s tim što su muslimani zadržavali pravo da ih protjeraju s te zemlje kada god htjednu. Zadržavanjem prava da ih muslimani protjeraju kada požele, Poslanik a.s. slomio je njihovu snagu i obezbijedio njihovu poslušnost, jer su znali da će zauvijek biti protjerani čim pokušaju uraditi nešto na štetu muslimana.
I zaista, to se i desilo u vrijeme halife Omera, kada su napali Abdullaha b. Omera, i iščašili mu laktove, a u vrijeme Poslanika a.s. napali su i ubili Abdullaha b. Sehla, pa je Omer naredio da zbog svih ovih izdajstava budu protjerani.
Na Hajberu se desio i pokušaj ubistva Poslanika a.s. Naime, u djelu Bulugul-emani navodi se slijedeća predaja: “Jevrejka Zejneb bint Haris, supruga Selama b. Miškema, poklonila je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, otrovano ovčije meso. Raspitivala se koji dio ovce najviše voli pa kada joj je rečeno da voli plećku, stavila je u nju veliku količinu otrova. Kada je zagrizao (pripremljenu) plećku i počeo žvakati, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osjetio je neprijatan okus i nije progutao taj zalogaj. Zajedno sa njim jeo je Bišr b. Bera koji je progutao zalogaj i od toga umro.”
Izvor: Bosna.hr