Neizvjesnost oko odlaska predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u Moskvu režimski mediji su mjesecima pokušavali prikazati kao potez koji će promijeniti tok svjetske historije, piše Deutsche Welle.
Taj narativ je dodatno pojačan nakon fijaska Vučićeve posjete SAD-u, kada je postalo jasno da bi izbjegavanje Rusije dodatno oslabilo vanjskopolitičku poziciju srbijanskog režima.
Predsjednik Srbije tako nije uspio u roku od sedam dana da se sastane s Trumpom, Putinom i Xijem, ali susreti s dvojicom od njih trojice – u Moskvi – bili su dovoljni za tabloidne hvalospjeve o mudroj vanjskoj politici i “velikom ugledu” Aleksandra Vučića u svijetu.
Ipak, nelagoda nije izostala, pa je i sam Vučić sa dozom zabrinutosti rekao kako se nada da će slovački premijer Fico ipak stići u Moskvu, “da ne bih bio jedini evropski lider ovdje”.
Vučić potrošio sve izgovore
Nakon što je izbjegao pojedine međunarodne skupove, poput samita BRICS-a, Vučić je ovog puta procijenio da mora otići u Moskvu, ocjenjuje politički analitičar Đorđe Vukadinović.
“U suprotnom bi se raspala njegova politika ‘mudrog balansiranja’, kako je vide njegove pristalice – ili sjedenja na tri stolice, kako to nazivaju njegovi kritičari“, kaže on.
“To je povezano i s profilom njegovog biračkog tijela, ali i s općim raspoloženjem građana Srbije. Zapadna javnost ne može da shvati kako većina građana Srbije iskreno i zdušno podržava bliske odnose s Rusijom“, kaže Vukadinović za DW.
Direktor Instituta za evropske poslove, Naim Leo Beširi, smatra da je Vučićeva namjera od početka bila da ode u Moskvu – gdje, kako kaže, „suštinski i pripada“.
“U Moskvi se nalaze autokrate i diktatori, i to je okruženje koje odgovara Vučiću i njegovoj radikalskoj prošlosti iz devedesetih. Danas je jasno da su priče o evropskim integracijama bile samo dimna zavjesa za ostanak na vlasti i bogaćenje bliskih ljudi iz njegovog kruga… Ne znam jesu li to građani Srbije shvatili, ali Evropa jeste – i posljedice takve politike ćemo uskoro vidjeti“, ocjenjuje Beširi za DW.
Picula ili Putin?
U Srbiji se već komentariše da je Vučić odlaskom u Moskvu poslao jasnu poruku: “Vi podržavajte Piculu, ja idem kod Putina”.
“Putin i Rusija, kakvi god bili, neuporedivo su popularniji u Srbiji od Tonina Picule i Ursule von der Leyen“, kaže Vukadinović, misleći na predsjednicu Evropske komisije i izvjestioca EP za Srbiju.
“To je realnost s kojom ni Zapad ni domaća javnost ne vole da se suoče. Zato ova posjeta Vučiću ima i marketinšku vrijednost, jer može poslužiti za mobilizaciju njegovih pristalica – a 90% njih su proruski orijentisani“, kaže Vukadinović.
Beširi, s druge strane, upozorava da je cijela turneja – od Amerike do Moskve – imala cilj da predstavi Vučića kao velikog državnika.
“Ali posljedice tog njegovog političkog megalomanstva već osjećamo – godinama imamo potpuni zastoj u evropskim integracijama. Inflacija briše sve ono što se ranije predstavljalo kao ekonomski napredak, a sramotna scena u kojoj Vučić salutira ruskim vojnicima neće se lako zaboraviti u evropskim prijestolnicama“, navodi on.
EU: kritike bez težine?
Kad je riječ o reakcijama EU, Đorđe Vukadinović smatra da Brisel nema mnogo instrumenata, a ni one koje ima ne koristi.
“EU je u više navrata pomagao Vučiću u ključnim momentima – zbog stabilokratije, ali i zbog nekih resursa koji su im obećani“, podsjeća Vukadinović.
“Evropski put Srbije praktično stoji, i djeluje da nikome u vlasti do toga nije stalo. Nove sankcije nisu realne jer EU sve manje govori jednim glasom. Osim toga, Brisel ima svojih problema da bi se previše bavio Vučićevim odlaskom u Moskvu“, kaže on.
Vučićev odgovor iz Moskve bio je: “Posljedice će biti za mene lično“.
Beširi tu izjavu tumači kao poruku biračima: “Zabrinite se za mene, jer će mi EU napraviti problem“.
“To je ta narcisoidna potreba da pokaže kako je samo on važan. Ipak, sada imamo neuobičajeno oštru retoriku iz Evropskog parlamenta i Komisije, gdje se Vučićev režim sve otvorenije opisuje kao autokratski“, kaže Beširi.
Vukadinović dodaje: “To su već standardni Vučićevi hvalospjevi samom sebi. On sebe stavlja između stranke, države i naroda. To je klasična taktika isticanja vlastite važnosti i navodne hrabrosti. Ne vjerujem da je mislio na lične sankcije, ali i da do njih dođe – to bi ga samo dodatno učvrstilo u ulozi ‘patriote’“.
Studenti i izbori
Iz Moskve je Vučić odgovorio i na studentski zahtjev za vanrednim parlamentarnim izborima: „Neka se pripremaju, izbori će biti kada nenadležno nadležno tijelo to potpiše“.
Time jasno poručuje da on sve kontrolira, komentariše Beširi: „To je retorika sa Zvezdine tribine – i tako nastavlja da o ozbiljnim stvarima govori kroz doskočice“.
Vukadinović smatra da je zahtjev za izborima zakasnio.
“Došao je prekasno, kada je opozicija izgubila inicijativu. Time je Vučiću potvrđen legitimitet. Sada je sve u njegovim rukama, a svaka odluka o izborima bez promjene kompletnog političkog ambijenta nosi veliki rizik – i za studente i za opoziciju“, zaključuje on za Deutsche Welle.