Kao izbjeglica iz Bosne i Hercegovine (BiH), Mirza Hamza je došao u SAD gdje je od zatvorskog policajca i oficira postao oficir američke Tajne službe sa angažmanom na čuvanju Bijele kuće i američkog predsjednika.
Da se unatoč teškim životnim pričama mogu postizati značajni uspjesi još jednom je potvrdila životna priča Mirze Hamze. Kao izbjeglica iz ratom pogođene BiH, Hamza je odrastajući u SAD-u odlučio da njegov poziv bude policijski.
“Iako sam jedan od onih koji su bili primorani napustiti i pobjeći iz svoje domovine zbog agresije i genocida, to me nije toliko usmjerilo prema sigurnosnom sektoru. Presudna je bila želja da budem najbolji u svemu što radim, da se ponosim svojom vjerom, kulturom i tradicijom, ali izdržljivost i fleksibilnost koje sam stekao u životu svakako su pomogli”, rekao je Hamza.
Nakon što je od zatvorskog policajca napredovao do čina inspektora, stvorile su se mogućnosti za napredovanje u službi što je Hamza i iskoristio. Prije nego li je konkurisao za Tajnu službu SAD-a, Mirza je morao mnogo trenirati kako bi zadovoljio fizičke i kriterije znanja za prijem u ovu elitnu formaciju.
Kako kaže cijeli proces je tražio od njega mnogo odricanja i učenja kako bi bio osposobljen raditi ovaj odgovoran posao. Opisujući svoj posao i karijerni uspon, Hamza navodi da je posao oficira Tajne službe i više nego dinamičan jer je vezan za osiguranje najznačajnijih dužnosnika u SAD-u, pa i samog predsjednika.
“Uporedo sa osiguranjem predsjednika i njegovih rezidencija, veliku ulogu imamo u praćenju i osiguravanju lokacija gdje borave druga štićena lica ili mjesta na kojima će biti izlaganja, bilo da je u pitanju SAD ili neka druga država. Dužni smo osigurati i potpredsjednika, njegovu porodicu, rezidenciju, domaće političare, strane diplomate i svakako kompletan kompleks Bijele kuće. Pored toga u našem domenu su osiguranje ambasada i stranih konzulata”, objasnio je Hamza, prenosi Klix.ba.
Opisujući svoj angažman na čuvanju Bijele kuće, Hamza ističe da sve sigurnosne mjere ostaju iste i da se taktike ne mijenjaju.
Ako je prosječnim građanima mogućnost rada i rukovanja s predsjednikom SAD-a samo san, za Hamzu je to svakodnevnica na koju se navikao i za koju kaže da mu predstavlja satisfakciju.