Edin Mujkić, profesor na američkom Univerzitetu Colorado u Coloradu Springsu, porijeklom iz Bosne i Hercegovine u razgovoru za Klix.ba ukazao je na društvene fenomene koji si dio uzroka koji dovode do tragedija kao one u Srbiji.
Mujkić pojašnjava kako donekle postoje sličnosti između pucnjava koje se gotovo svakodnevno dešavaju u SAD-u i pucnjava koje su se desile u Srbiji.
Pravda u Srbiji je bačena na smetljište historije
“U SAD je naravno problem pristup naoružanju. Drugi amandman ustava SAD garantuje da pravo na posjedovanje naoružanja. Međutim, mnogo važnije, po mom mišljenju, je da su ratovi u Iraku i Afganistanu “proizveli” stotine hiljada veterana kao i generalno militarističku kulturu življenja u mnogim dijelovima SAD, posebno jugoistočnim dijelovima. Ta kultura se promovisala od raznih medija, maskulinitet, pick up kamioneti, AR-15, itd. To se nije promovisalo veteranima, nego civilnom stanovništvu gdje se sada oni mogu identifikovati sa veteranima koji su se dobrovoljno prijavili da služe državu. Takva propaganda je dovela do političke blokade kada je u pitanju kompromis oko regulacije prodaje naoružanja”, pojašnjava Mujkić.
Navodi, da i u Srbiji postoji situacija u kojoj je stanovništvo “naoružano do zuba”, ali da tu sličnost prestaje.
“Možda je pravda spora (to je “konsenzus” u svim zemljama na svijetu ako pitate stanovništvo te zemlje), ali Vas pravda u SAD u ogromnoj većini slučajeva stigne. U Srbiji je pravda bačena na smetljište historije onog trenutka kada je vladar života i smrti u Srbiji postao Slobodan Milošević. I to je realnost u Srbiji i danas, gdje je apsolutni vladar života i smrti Aleksandar Vučić”, govori Mujkić.
Profesor Mujkić objašnjava da u SAD-u veliku ulogu u stvaranju plodnog tla ima pristup naoružanju, vrlo slaba briga o mentalnom zdravlju, te individualističko društvo, koje ima naravno svoje prednosti.
Društvene mreže
“Naravno, društvene mreže su problem. Ali društvene mreže su samo oruđe. Pristup društvenim mrežama imaju i ljudi u Italiji, Portugalu, Islandu, kao što imaju i u SAD ili Srbiji. Problem su društvene vrijednosti koja se prelivaju u društvene mreže. U SAD već 20 godina imate određeni dio medija koji konstantno bombarduju populaciju sa temama oko maskuliniteta, LGBTQI populacije, imigranta, Muslimana, itd. Međutim, SAD su pluralističko društvo, Vi imate zdravu diskusiju da li je to dobro ili ne”, govori Mujkić.
Pojašnjava da na kraju tu bude i pravde i kao primjer navodi da FOX News mora platiti 787 miliona dolara kompaniji Dominion Voting Machines zbog laži. Također, a. Alex Jones i Info Wars su bankrotirali jer su lagali i širili propagandu u vezi masovnog ubistva u Newtown-u u Massachusets-u, ali da u Srbiji toga nema.
“Mediji su uvijek u službi trenutnog vladara. Ti mediji ne samo da kanališu društvene vrijednosti nego ih stvaraju. Praktično stvaraju reality show. A šta je reality show u Srbiji? Negiranje učestvovanja u ratovima 90-tih, iako je hiljade srbijanskih vojnika, dobrovoljaca, navijača, vikend ratnika, učestvovalo u ratovima. Ljudi koji su išli na posao od 7 do 3, pravili večeru djeci, igrali se sa djecom, i onda ‘malo’ išli u Hrvatsku ili Bosnu i Hercegovinu da ratuju, pljačkaju, ubijaju itd. Najednom 1999 to je prestalo. Ta borba za Veliku Srbiju, to vikend ratovanje, najednom je stalo. Svi ti ljudi koji su učestvovali u najgorim zločinima na prostoru Evrope od drugog svjetskog rata, su sad ostali zatvoreni u granice Srbije, naoružani do zuba”, objasnio je Mujkić.
Društvene vrijednosti
Tvrdi da osim za kratkog perioda vladavine Đinđića, u Srbiji vlast ljudima i njihovoj djeci govori da su svi protiv njih i Srbije i da se trebaju spremati za neki obračun sa tim zavjerenicima.
“Vi imate vlast koja tim ljudima, ali još važnije, njihovoj djeci, govori kako su svi protiv njih i Srbije, i da se trebaju spremiti za neki obračun sa tim zavjernicima, bili oni ‘pederi’, ‘ustaše’, ‘balije,’, ‘šiptari,’, Amerikanci, ‘švabe’, itd. Naravno, obračun se neće desiti. Hrvatska je u NATO-u, BiH koliko god se činila nestabilnom, će biti kad tad članica NATO-a, Kosovo je uređena država sa sve jačim sigurnosnim službama, itd. To društvo je praktično ‘treniralo’ svoju omladinu za te imaginarne sukobe a sve u svrhu širenja straha i očuvanja vlasti. I onda je normalno da će neki od njih tražiti neprijatelje negdje drugo, da li je to neko ko dobaci nešto ružno njihovoj djevojci, osobe iz LBGTQI populacije, ili vršnjak iz susjedne klupe jer ima bolje ocjene, je nebitno. Sjeme zla, kao društvene konstante, se davno posijalo”, kazao je Mujkić.
Reality programi
O ulozi reality programa, Mujkić kaže kako takvi programi postoje praktično gdje god postoji TV i da se u većini zemalja u svijetu takvi programi gledaju te da su problem društvene vrijednosti i kanalisanje tih vrijednosti u te programe.
“Naravno da je problem ako je učesnik reality show-a Kristijan Golubović. On je onda mnogima idol. Generalno, na prostoru bivše Jugoslavije, od početka ratova imate poremećene vrijednosti. Neke zemlje kao Slovenija su manje podložne tome, a neke kao Srbija, praktično žive reality show. Problem je što smo mi odlučili da je recimo maskulinitet, ideološka vrijednost prosječnom dječaku Kristijan Golubović ili slični ‘žestoki momci’. Mi više ne zovemo te osobe kriminalcima, lopovima itd. nego ‘žestokim momcima’. Naprimjer, moja generacija je bila opčinjena pilotima, vatrogascima itd.”, rekao je Mujkić.
Kaže kako je napravljeno društvo u kojem zbog selektivne pravde “žestoki momci” vozaju najbolje automobile, imaju vikendice na najboljim lokacijama u Hrvatskoj, idu na odmor u Karibe.
“Ja sam na Twitteru prije par mjeseci napisao da je odluka bivše vlade Kantona Sarajevo da kupi Bell 412 helikopter jedna od najboljih stvari koje su uradile. Što? naravno, helikopter će imati svoju praktičnu primjenu, ali također, kada dijete od 10 godina vidi helikopter, ono će reći možda: mama ja hoću da budem pilot. A ne: Mama ja hoću da budem Kristijan Golubović. Mi smo normalizovali Kristijana Golubovića, a od pilota napravili hipotetičku varijablu, ili od doktora, ili sudija, ili na kraju, obrazovanih radnika, koji su generalno najvažniji sloj društva. Međutim, mislim da je BiH više pluralističko društvo od Srbije, i da iako postoje snage koje veličaju ratne zločince, situacija je daleko zdravija nego u Srbiji. Zdravija, ali ne i zdrava” poručuje Mujkić.
Moguća rješenja
Profesor na Univerzitetu Colorado, govori kako se ovakve tragedije mogu desiti bilo gdje i da nema društva koje je imuno na takvo nešto.
“Rješenje ovdje nije smrtna kazna kao što Aleksandar Vučić pokušava da nametne kao mogućnost. U Texasu trenutno imate 184 osuđenika koji čekaju izvršenje smrtne kazne, a ove godine se u toj državi najviše masovnih ubistava desilo. Međutim, katarza bi bila dobar start u Srbiji. Naravno, katarza nije WIlly Brandt kada se poklonio žrtvama Varšavskog geta. Katarza je kada se društvo sistematski uhvati u koštac sa svojim grijesima, kao što se njemačko društvo suočilo sa nacističkom prošlošću. Sa svojom nacističkom prošlošću”, nagkapava Mujkić.
Podsjeća da u Njemačkoj se ne negira gdje je nacizam počeo, ili ko je upravlja sa skoro 42.000 malih i velikih koncetracionih logora.
“Sve dok u Srbiji, ali i u dijelovima BiH, učenici ne uče o srebreničkom genocidu, ili opsadi Sarajeva i 1.601 ubijeno dijete, Vukovaru, i kako se to desilo, te zašto se to mora učiti jer se ne smije ponovo desiti, mi, a posebno Srbija, će se vrtiti u krug. To naravno znači da se i u Sarajevu ili Zenici isto tako mora učiti o Kazanima, Grabovici, ali i u Čitluku o Ahmićima, Starom Mostu itd” navodi Mujkić.
Ističe i da se društvo konstantno bombarduje političkim problemima gdje je već odavno, politika svrha sama sebi, a ne oruđe koje treba donijeti bolju kvalitetu života svima.
“Mi stalno pričamo o OHR-u, formiranju vlada, ko će biti direktor koje kompanije, a ne možete otvoriti Facebook da ne vidite da neko skuplja pare za nečije liječenje u turskoj, njemačkoj itd. Takvo stanje stvara frustracije, negodovanje, nezadovoljstvo, a zbog naše podijeljenosti, za razliku od Srbije, gdje se može skupiti nekoliko desetina hiljada ljudi da protestvuje, ispoljavanje frustracija se vrlo lako može pretvoriti u masovno ubistvo”, kazao je Mujkić.
Ističe da nema brzih, kratkoročnih rješenja gdje će jedan policajac u školi riješiti problem, nego da je rješenje vrlo komplikovano i direktno se suprostavlja interesima populističkih vladajućih struktura.
“To znači da je rješenje u nama samima. Ako se progalsi dan žalosti zbog ubijene djece u Srbiji, zar mi moramo od toga napraviti problem? Ta djeca koja su ubijena, nisu kriva ni za šta što se desilo u BiH ili Hrvatskoj, ili Kosovu. Kada društvo počne racionalizovati smrt djece, mi moramo stati i zapitati se šta smo mi? Ako u Srbiji poriču opsadu Sarajeva i 1.601 ubijeno dijete, nisu za to kriva ona ubijena djeca na Vračaru. Na kraju, zar mi ne bismo trebali biti bolji od tih koji negiraju opsadu, ili srebrenički genocid? Ubijena djeca na Vračaru su žrtve društvenih vrijednosti koje su prisutne u Srbiji. I ubica te djece, trinaestogodšnjak je ustvari žrtva tih vrijednosti”, pojašnjava Mujkić.
Naglašava da je sve što se desilo ogromna tragedija, i mi dopuštamo da kao društvo racionalizujemo tu ubijenu djecu. Upozorava da ta društvena dinamika vodi ka novi masakrima. Ukazuje da je ono što svi možemo uraditi je stati na loptu, malo se zapitati šta mi od sebe hoćemo, od svoje djece. Da li hoćemo da odgajamo djecu bez empatije, osjećanja, ljubavi?
“Ako je to ono što hoćemo, onda nas neko masovno ubistvo ne treba uopšte iznenaditi. Ako nećemo, onda se trebamo početi ponašati u skladu s tim, i prestati sa racionalizacijom ubijene djece, ili generalno ubistava, zločina, dok se krijemo iz nekih imaginarnih imena na Facebook-u, Twitter-u itd. Budimo prije svega ljudska bića puna empatije, ljubavi, sreće, a to šta će neko drugi biti u Srbiji, Rusiji, ili recimo na primjer, Japanu, je njihov problem i njihov karakter”, zaključio je Mujkić.
Izvor: Klix.ba