Nakon 20 godina direktne i posredničke kontrole nad Velikom Kladušom, politička ideologija ratnog zločinca Abdića doživjela je svoj slom. Probosanske stranke u Velikoj Kladuši su stvorile snažnu platformu za privredni razvoj i ekonomski oporavak.
Teško da postoji kontroverznija ličnost u političkoj povijesti Bosne i Hercegovine od presuđenog ratnog zločinca Fikreta Abdića. Cjelokupni politički opus Abdića bi se mogao linearno predstaviti kao od kontroverznog industrijalca preko ratnog zločinca do poraženog političkog ideologa Laburističke stranke.
Međutim, ovom linearnom slijedu na kraj su stali rezultati lokalnih izbora prema kojima je kandidat Laburističke stranke, Amir Đogić ubjedljivo poražen. Kao poruka suživota i vjere u zajednički progres najsjeverozapadnijeg grada BiH, ujedinjena opozicija okupljena oko SDA, SDP, DNZ, NiP, DF i Naše stranke, poslala je Abdića i njegove pulene u političku prošlost.
Politička ideologija Fikreta Abdića tokom 30 godina izuzev oporutunog pristupanja SDA uoči agresije na RBiH, uglavnom nije imala značajnije ideološke zaokrete. Tako je i nakon rata stvarajući Demokratsku narodnu zajednicu oko sebe okupio krug najlojalnijih i najodanijih, pri čemu je žudnja za odanošću bila i ostala glavna Abdićeva opsesija unutarstranačkih odnosa.
U jednom od svojih sastanaka Abdić će prisutnima kazati “da mu ne trebaju pametni i školovani već poslušni”. Po ovom modelu od 2004. godine jedno vrijeme iz egzila pa i zatvora, Abdić je gospodario Velikom Kladušom ili preko političkih pulena ili posredstvom najbliže porodice.
Abdić kao recidivist u činjenju različitih krivičnih djela, njega i njegove saradnike, porodicu su u pravilu redovno pratili brojni sudski procesi. Naviknut na vlast i dominaciju najčešće u sukobu interesa i zloupotrebi ovlasti.
Vječno opsjednut kompanijom Agrokomerc, zloupotrebljavajući socijalni status građana Velike Kladuše, kao glavni lajtmotiv ideologije Laburističke stranke korišteno je masovno zapošljavanje. Tim modelom neiscrpno je hranjen mit o tome “kako je i da Babo jedini koji hrani i zapošljava”.
Po tom modelu Abdićevi saradnici u općinsko komunalno preduzeće investirali višemilionska sredstva uz redovne i obilne novčane dotacije tom preduzeću. Financijski model poslovanja za Abdića je bio i ostao isti, mitomanija na temelju nerentabilnog poslovanja.
U međuvremenu, općina Velika Kladuša je ostala politički odsječena od ostatka Federacije BiH ali i samog Unsko-sanskog kantona.
Odlazak mladih u ovom dijelu Bosne i Hercegovine odavno nije trend već neumitni društveni proces koji je plod 20 godina nazadujuće politike Abdića i njegovih saradnika. Nakon brojnih političkih opstrukcija i gašenja sportskog i kulturnog života, opšte je uvjerenje da dašak novih promjena i nove energije može donijeti novi načelnike općine Boris Horvat.
S druge strane nema sumnje da će se teško moći nadoknaditi izgubljenih 20 godina, ali jedinstvena politička platforma probosanskih stranaka može poroditi uspjehe. Rezultati i ishod izbora su najbolji primjer za to.
Izvor: Klix.ba