Predsjednica Naše stranke, Sabina Ćudić, izazvala je burne reakcije u javnosti nakon obraćanja europarlamentarcima u Vijećnica, govoreći o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Naime, Ćudić je u svom govoru izostavila direktno pominjanje Vojske Republike Srpske kao agresora, uprkos činjenici da je upravo tokom opsade Sarajeva zapaljena zgrada Vijećnice u kojoj je održan prijem za visoke zvaničnike Evropske unije.
“Sukobi koje smo doživjeli u ovom velikom gradu, u zgradi koja je spaljena do temelja, nisu etnički, nisu vjerski, nisu između katolika, pravoslavaca i muslimana, čak nisu ni između vjerskih grupa. To je borba za moć i odbijam vjerovati, jer sam ovdje provela veći dio života, da su ovaj grad i ova država povezani s takvim sukobima“, izjavila je Ćudić.
Njena izjava izazvala je brojne reakcije u javnosti, a među onima koji su se oglasili bio je i bivši reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić, koji je na svom Facebook profilu objavio oštar komentar, koji prenosimo u cijelosti:
“Sabina Ćudić je ovih dana odlučila da ponovo otkrije toplu vodu i objasni Bosancima šta se zapravo desilo u ratu. Valjda smo svi ovih 30 godina živjeli u zabludi, čekajući da nam konačno politički seminar iz njihove ‘Naše stranke’ objasni da agresija nije bila ono što su pokazale masovne grobnice, logori, opsada Sarajeva i presude Haškog tribunala.
Jer, eto, izgleda da su ljudi u Srebrenici ubijani nasumično. Kao na lutriji. Ratko Mladić je valjda dijelio humanitarnu pomoć dok je govorio o ‘Turcima’, a genocid se, po novoj revizionističkoj školi političkog marketinga, desio više administrativno nego zato što su žrtve bili Bošnjaci muslimani.
I zaista treba imati poseban talenat pa pomiješati činjenicu da rat nije bio ‘vjerski’ u srednjovjekovnom smislu krstaških ratova, sa činjenicom da su Bošnjaci ubijani upravo zato što su bili muslimani i zato što su bili Bošnjaci. To je otprilike kao da kažeš da antisemitizam nema veze sa Jevrejima, nego eto, desilo se slučajno da su baš oni završili u logorima.
A najtužnije u svemu jeste što Sabina, u pokušaju jeftinog političkog udarca prema SDA, udara tamo gdje nijedan ozbiljan i odgovoran političar ne bi smio. Udara po otvorenim ranama naroda koji je preživio genocid. To nije hrabrost. To nije ‘ogoljavanje istine’. To je politički clickbait nad kostima mrtvih.
I da odmah bude jasno: niko normalan ne negira činjenicu da su mnogi Srbi i Hrvati časno branili Bosnu i Hercegovinu zajedno sa Bošnjacima. Naprotiv, njihova imena zaslužuju poštovanje i pamćenje. Kao što zaslužuju poštovanje i hiljade nemuslimana širom svijeta koji su stali uz bosansku pravednu borbu protiv fašizma. Ali upravo to potvrđuje moralnu razliku između branilaca Bosne i ideologija koje su planirale etničko čišćenje.
Jer genocid nije poništen time što su postojali čestiti Srbi i Hrvati. Kao što ni fašizam nije prestao biti fašizam zato što su postojali časni Nijemci antifašisti.
Možda bi zato bilo poštenije da Sabina, umjesto što relativizira ono što su utvrdili međunarodni sudovi, u narednom statusu napiše imena bošnjačkih mladića koji su ginuli na Žuči, Mojmilu, Dobrinji i Igmanu dok su neki današnji analitičari rata sigurnost pronalazili po podrumima i stranim ambasadama.
Ali za to treba imati i znanja i mjere. A mjera je odavno napustila bosansku političku scenu. Ostali su samo performansi za društvene mreže i takmičenje ko će brutalnije uvrijediti vlastiti narod pod izgovorom ‘objektivne analize’.
Sabina, mani se te priče. Nije svaka provokacija hrabrost, niti je svako relativiziranje mudrost.“
Izvor: Hayat.ba