Danas je Bosna i Hercegovina ostala bez jednog od svojih ključnih ratnih komandanata. Na ahiret je preselio general Ramiz Dreković, prvi komandant legendarnog Petog korpusa i dugogodišnji komandant Četvrtog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Njegov odlazak nije samo vijest o smrti nego i zatvaranje jednog važnog poglavlja u vojnoj i poslijeratnoj historiji zemlje – poglavlja obilježenog herojskom odbranom, strateškim odlukama u nemogućim uslovima i, konačno, dugom pravosudnom bitkom koja je bacila sjenu na njegove posljednje godine.
Smrt generala Drekovića ostavlja iza sebe slojevitu priču koja se ne može i ne smije svesti na pojednostavljene narative.
Ramiz Dreković rođen je 10. maja 1956. godine u mjestu Veseniće kod Tutina. Završio je Vojnu akademiju oklopno-mehanizovanih jedinica u Banjoj Luci 1980. godine. JNA je napustio u septembru 1991. u činu kapetana prve klase.
Oficir JNA koji je izabrao Bosnu
Ramiz Dreković pripadao je generaciji visokih oficira školovanih u sistemu Jugoslovenske narodne armije (JNA). Poput mnogih sunarodnika, suočen s brutalnom agresijom na Hrvatsku, a potom i na vlastitu domovinu, našao se pred sudbinskim izborom: ostati lojalan armiji koja se transformisala u instrument velikosrpske politike ili stati u odbranu naroda kojem pripada. Dreković je, bez oklijevanja, napustio JNA u činu kapetana prve klase i stavio se na raspolaganje Teritorijalnoj odbrani RBiH.
Ova odluka, iako danas djeluje logično, u proljeće 1992. godine bila je čin iznimne hrabrosti i patriotizma. Bio je to prekid s karijerom, sigurnošću i cjelokupnim dotadašnjim životom, te ulazak u neizvjesnost organizovanja odbrane protiv tehnički superiornijeg agresora. Upravo su oficiri poput Drekovića, sa svojim znanjem i iskustvom, predstavljali kičmu buduće Armije RBiH.
Drekovićevo ime neraskidivo je vezano za dva ključna i geografski potpuno različita ratišta: bihaćko i hercegovačko.
U maju 1992. godine, postavljen je za komandanta tadašnjeg Unsko-sanskog operativnog sektora, iz kojeg će u oktobru iste godine biti formiran Peti korpus Armije RBiH. Njegova uloga kao prvog komandanta bila je fundamentalna. U uslovima potpune izolacije i okruženja, Dreković je imao zadatak da od raštrkanih, slabo opremljenih i samoinicijativno organizovanih jedinica stvori jedinstvenu vojnu silu. Uspostavio je komandnu strukturu, uveo red i disciplinu, te postavio temelje na kojima će Peti korpus kasnije, pod komandom generala Atifa Dudakovića, izrasti u simbol otpora i vojničke sposobnosti. Njegov doprinos u formativnim mjesecima korpusa bio je presudan za opstanak Bihaćkog okruga.
Nakon Bihaća, Dreković preuzima komandu nad Četvrtim korpusom, sa sjedištem u Mostaru. Ovdje ga je dočekao potpuno drugačiji, možda i najkompleksniji front u Bosni i Hercegovini. Četvrti korpus je djelovao u uslovima dvostrukog pritiska – boreći se istovremeno protiv Vojske Republike Srpske (VRS) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO). U hercegovačkom kršu, na terenu koji ne prašta greške, Dreković je komandovao operacijama koje su bile ključne za deblokadu Mostara i opstanak bošnjačkog stanovništva u dolini Neretve. Njegova sposobnost da komanduje na dva tako različita terena – od krajiških ravnica do hercegovačkih planina – svjedoči o njegovoj vojnoj svestranosti.
Poslijeratni život i sjena optužnice
Nakon Dejtonskog sporazuma, general Dreković, kao i mnogi njegovi saborci, pokušao je pronaći svoje mjesto u mirnodopskom društvu. Obnašao je dužnost zamjenika komandanta Zajedničke komande Vojske Federacije BiH, a kasnije se angažovao i politički. Međutim, posljednje godine njegovog života obilježila je optužnica Tužilaštva BiH koja ga je teretila za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, konkretno za neselektivno granatiranje Kalinovika 1995. godine.
Sudski proces protiv Ramiza Drekovića je pravosnažno završen u novembru 2023. godine, kada je Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine potvrdilo prvostepenu presudu i konačno ga oslobodilo svih optužbi za ratne zločine na području Kalinovika. Sudski postupak je trajao od marta 2019. godine, a završen je oslobađajućom presudom jer Tužilaštvo BiH nije dokazalo da je bivši komandant Četvrtog korpusa Armije RBiH naredio neselektivne artiljerijske napade.
Ovaj fenomen – da se komandanti odbrane suočavaju s dugogodišnjim sudskim procesima – predstavlja jednu od najtežih poslijeratnih realnosti Bosne i Hercegovine. On kompleksnu prirodu rata svodi na pravne paragrafe, često ignorišući širi kontekst odbrane od agresije.
Ramiz Dreković nije bio samo general; bio je čovjek svog vremena, gurnut u vrtlog historije, koji je na izazove odgovarao odlučno i hrabro. Njegov vojni put od Bihaća do Mostara predstavlja vertikalu odbrane Bosne i Hercegovine. Bio je komandant koji je stvarao vojsku tamo gdje je nije bilo i branio je tamo gdje je bilo najteže, prenosi Stav.ba.
Neka mu je rahmet i hvala.