Pošto su srpski čelnici razdragano primili ideju o “mirnom razlazu” RS-a i njenom pripojenju Srbiji, jasno je da iza “non-papera” stoje oni, vjerovatno uz asistenciju ruskih krugova i određenih desničarskih politika u Evropi.
Poručio je ovo politički analitičar iz Prištine i dobar poznavalac prilika u regionu Azem Vllasi.
– Non-paperi su provokacija da bi se testirale reakcije na ideje koje se u njima iznose. A onda se po karakteru reakcija može prepoznati ko stoji iza njih. Pošto su srpski čelnici razdragano primili ideju o “mirnom razlazu” RS-a i njenom pripojenju Srbiji, jasno je da iza toga stoje oni, vjerovatno uz asistenciju ruskih krugova, a i određenih desničarskih politika u Evropi. Nedavno se pojavio još jedan non-paper koji elaborira preustrojstvo Kosova kako bi Srbija bila zadovoljna. I to se Vučiću svidjelo.
Od srbijanskih zvaničnika sve češće možemo čuti veoma opasne izjave po mir i stabilnost u regionu. Tako smo, recimo, od ministra unutrašnjih poslova Aleksandra Vulina čuli da je ujedinjenje “srpskog sveta” počelo i da se ono ne može zaustaviti, dok je predsjednik Skupštine Ivica Dačić jedan od non-papera ocijenio dobrim za Srbiju jer predviđa ujedinjenje sa RS-om. Kako gledate na to?
– Ljudi koje pominjete su izrasli iz političke škole “Memoranduma” SANU iz 1986. i Miloševićeve političke radionice. Pošto su izgubili ratove za “veliku Srbiju”, sada idu drugim putem, ali od osnovne ideje “Svi Srbi u istoj državi” nisu odustali. Sada djeluju po idejama i uputstvima “Memoranduma 2” SANU iz 2010. godine čija je osnovna ideja: borbu za ono što ratovima nije postignuto ili je izgubljeno (Kosovo), treba nastaviti mirnim, političkim, diplomatskim putem. Smatraju sada da im okolnosti idu na ruku jer Evropa i SAD imaju druge brige i probleme, pa ih niko neće ometati u njihovim nakanama. A oni ustvari prizivaju rat.
O mirnom razlazu, po ko zna koji put, jučer je ponovo govorio i lider SNSD-a i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik, koji je rekao da je i RS već napravila neki svoj non-paper. Koliko su opasne ovakve Dodikove najave otcjepljenja RS-a od BiH, naročito ako se uzme u obzir da ga u svemu svesrdno podržava predsjednik Srbije Aleksandar Vučić?
– Dodik, kao i Vučić, znaju da ništa nema od toga. Oni provociraju Bošnjake i druge građane odane BiH ali provociraju i relevantne međunarodne faktore. Ali iz ovoga treba izvući zaključak da se nešto u ustavnom sistemu BiH mora promijeniti u smislu da ona postane funkcionalna država na dobrobit svih njenih građana. Ne može neko imati priliku da bude na čelu države makar i osam mjeseci ako za osnovnu političku djelatnost ima zalaganje za njeno rasturanje i nestanak. Dodik se takvim manguparijama održava na vlasti ali može donijeti nesreću, ne samo drugim građanima BiH, već i Srbima tamo jer i njima je dosta krize, uzbuđenja i ratova. I oni hoće da žive normalno, u normalnim odnosima. Znaju da Srbija ne može biti do Glamoča, Drvara, Trebinja, Nevesinja. Za tim ne čeznu ni Srbijanci.
Njemački Die Tageszeitung (TAZ) pisao je o nacionalizmu u Hrvatskoj, koju je opisao kao zemlju koja je “na ‘ti’ s ratnim zločincima”. Za predsjednika Zorana Milanovića TAZ piše da se približio ratnim zločincima, s obzirom da u predsjedničku palaču prima osuđene za zločine u Ahmićima, dok lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića karakteriše povijesnim revizionistom i ratnim profiterom. Kako to komentarišete?
– Dodvoravanje ekstremnom nacionalizmu pokazalo se opasnim. Nadam se da u Hrvatskoj ima dovoljno mudrih ljudi i političara koji razumiju da je cjelovita, mirna, normalno uređena Bosna i Hercegovina, kao susjedna zemlja sa kojom ima najdužu granicu i gdje živi puno Hrvata, u njezinom najboljem interesu. Štaviše, Hrvatska treba da se stavi na stranu i u zaštitu BiH od velikosrpskih aspiracija jer je i sama bila suočena sa velikosrpskom agresijom i svoje oslobođenje skupo platila.
Smatrate li adekvatnom dosadašnju reakciju međunarodne zajednice? Da li bi ona možda trebala biti intenzivnija i u čemu bi se zapravo trebala ogledati?
– Još uvijek nema prave međunarodne reakcije na ove provokacije prema Bosni. A mora je biti dok ne bude kasno, kao što je bilo poslije 1992. godine. Evropa i SAD moraju znati da, ako dignu ruke od BiH, tamo će se ispružiti ruka Rusije. A Rusija nije zainteresirana za stabilnost u našoj regiji, već da potisne prisustvo Zapada i posebno SAD-a, te da bude na usluzi velikosrpskim ambicijama”, kazao je Vllasi za Vijesti.ba.