Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja obilježava se 19. juna. Silovanje tokom rata u BiH Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, prvi put je okarakterizirao kao ratni zločin. Ovaj dan obilježen je u Foči polaganjem cvijeća ispred Sportske dvorane Partizan i Karamanove kuće.
Foča. 26 godina nakon rata. Zehra Murguz na mjestu gdje je sa brojnim ženama bila zatočena i silovana. Ožiljci i traume, kaže Zehra, ostaće joj do kraja života.
”To je bio pakao, jednom riječju: pakao. To je bio… zločin, ne zločin – genocid. Najtužnije je kad je majka morala da gleda silovanje kćerke koja se još uvijek igrala sa lutkom… majka je morala da gleda njeno silovanje”, kazala je Zehra Murguz.
Nakon tako traumatičnih iskustava uslijedila je društvena stigma.
”Ja dođem u zdravstvenu ustanovu, neko me prepozna i kaže: pusti nju jadnicu. Takva poniženja doživljavamo”, dodala je Murguz.
Zehrino iskustvo pokazuje položaj žrtava silovanja u BiH. Taj položaj karakteriše stigma, nekažnjavanje odgovornih i poricanje zločina, poručeno je tokom obilježavanja Međunarodnog dana eliminacije seksualnog nasilja. Žrtve, udruženja, aktivisti i građani položili su cvijeće ispred Karamanove kuće u MIljevini – mjesta masovnog silovanja žena i djevojčica.
”Zaista je žalosno da nijedno od ovih mjesta zločina nije obilježeno. To je neophodno. To bi bila velika satisfakcija svim žrtvama”, izjavila je Halida Uzunović, predsjednica Udruženja žena žrtava rata Foča.
Tokom rata silovano je više od 20 hiljada ljudi, uglavnom žena. Svoju podršku žrtvama dali su i brojni mladi. Među njima su Amina Hujdur i Miloš Urošević.
”Mi imamo obavezu da pamtimo i da se sjećamo i da gradimo upravo sjećanje kao politiku zajedničke odgovornosti u odnosu na zločine koji su počinjeni u prošlosti”, istakao je Miloš Urošević.
”Žrtve nemaju povjerenje u državu. One ne vjeruju u pravedni sistem i ne vjeruju da će njihova prava biti zagarantovana. Procesuiranje ratnih zločina vrši se otežano i brojne žrtve nisu dobile obeštećenje za zločin koji su preživjeli”, kazala je Amina Hujdur.
Budući da nema sistemske podrške, u BiH je registrirano tek oko šest hiljada žrtava seksualnog nasilja. Da ona izostaje, svjesni su i politički dužnosnici. Ali pomaka nema.
”Mislim da je tu država zakazala kada je u pitanju zakonska podrška ženama silovanim i svim onim koji su preživjeli neke torture; tu je država izostala. Ostaje da to ispravimo u budućnosti”, navela je Melika Mahmutbegović, potpredsjednica Federacije BiH.
Tišina, zaglušujuća tišina, o svim zlodjelima koja su se desila u kućama za silovanje, poraz je samog društva, smatraju “Žene u crnom”, koje su i ovoga puta dale svoju podršku.
”Bitno je društveno priznanje, bitno je da ono što se privatno zna postane dio kolektivne memorije. Bitno je da Beograd glasno kaže ono što svi znamo. Ono što se prešućuje”, naglasila je Staša Zajović, “Žene u crnom”.
Prešućivanje, veličanje odgovornih za zlodjela, društvena stigma, izostanak sistemske podrške – sve to produbljuje bol žrtava. One samo žele priznanje i poruku društva: vaša bol nije sramota ni krivica.
Izvor: N1