Za Stav piše: Filip Mursel BEGOVIĆ
Ako postoji paraobavještajno, ono ne može biti svrha samo sebi. Kada postoji, ono mora nečemu služiti. U pravilu, koje je potvrđeno i u Bosni i Hercegovini tokom rata devedesetih, ono je servis paravojnom, koje je opet servis paradržavnom i parapolitičkom. Dakle, jedno iz drugog proizlazi, a paraobavještajno tek udovoljava višoj razini. Paravojne formacije (četnički odredi) u BiH postoje i ukazuju se svake godine u Trebinju, Višegradu i Srebrenici, a zatim u Crnoj Gori, locirane su u Nikšiću i Beranama.
Četničke paravojne formacije organizirane su i ustrojene prema vojnoj doktrini, a legalne institucije RS-a imaju spiskove i one su nadležne za mobilizaciju njihovog članstva, kada se za to ukaže potreba. S tim se nije igrati. Ovo nam ukazuje i na to da dijelovi legalnog državnog sistema sudjeluju u izgradnji parasistemskog djelovanja. Nadalje, četnici su pokazali spremnost da paravojno pučistički djeluju u Crnoj Gori, koja je članica NATO saveza, a ne treba puno da imalo razuman čovjek prepozna na šta su tek spremni u Bosni i Hercegovini.
I zato je vrlo opasno u Bosni i Hercegovini razbacivati se pojmom “paraobavještajno”, odnosno u svrhu dnevnopolitičkih ucjena i ličnih sujeta krivo locirati paraobavještajne centre i paraobavještajne silnice u Bosni i Hercegovini. Uostalom, onaj koji bi iznosio ovakve tvrdnje morao bi dati jasne dokaze kojoj paravojnoj i paradržavnoj organizaciji ono paraobavještajno služi, jer, kako rekosmo, jedno ne ide bez drugog i trećeg.
U 30 godina demokratije i višestranačja Bošnjaci se upinju u pete obračunavajući se s parasistemima. Bošnjaci u Bosni i Hercegovini, odnosno dominantno SDA, čiji su kadrovi, više-manje, veći dio tog perioda bili na nekim od ključnih državnih pozicija, zadnjih 30 godina ulažu u državni sistem, za razliku od Hrvata i Srba, koji su tokom rata imali paradržavne tvorevine, a nakon rata započeli izgradnju paraobrazovnih i parakulturnih institucija, što je nezajažljive Srbe toliko okuražilo da su se vratili na stare četničke slave paravojnog organiziranja i paradiranja.
Oni među Bošnjacima koji olahko iznose podatke o postojanju paraobavještajnog, posebno ako se navode objede o bliskosti takvih nepostojećih centara SDA, u biti devalviraju, unazađuju i obesmišljavaju kontinuiranu bošnjačku borbu protiv parasistema. Sada možemo shvatiti i zašto je nekome trebalo da izmisli da u Sarajevu postoje neki “odredi smrti”, da navodno “vehabije imaju vojne centre za obuku djece” i slično. 6. stoljeća prije nove ere o tome je pisao starogrčki pisac Ezop, navodeći primjere vuka, pastira i ovaca u svojim basnama. Odnosno, od Ezopa do “našijeh dana” vrijede ista pravila koja nas upozoravaju o opasnostima lahkovjernosti i dizanja lažnih uzbuna. Ako se isuviše puta digne lažna uzbuna, kada zazvoni za istinsku opasnost, nećemo biti u stanju da je prepoznamo i vuk će dejstvovati po ovčijem toru.
Dok je srpsko-četnički paravojni sektor u Bosni i Hercegovini u nedjelju blokirao puteve prema Crnoj Gori, pokazujući kako izgleda uvod u scenarij “balvan-revolucije”, većina bošnjačkih političara izborni je proces u Crnoj Gori pratila s naklonošću prema evropskom putu Đukanovićevog DPS-a. Također, niti jedan bošnjački političar nije bio protjeran iz Crne Gore kao što je bio slučaj sa srpskim opozicionarem iz manjeg entiteta Draškom Stanivukovićem, koji se kao kandidat za gradonačelnika Banje Luke požurio u Crnu Goru dati podršku srpskom jedinstvu.
Dakle, je li time Draško Stanivuković taj paraobavještajni i parapolitički centar u Bosni i Hercegovini kojeg je dio medija iz Sarajeva toliko hvalio da su ga bošnjačke majke počele zaustavljati na ulici i ljubiti? Ili je možda za lociranje paraobavještajnog centra u Sarajevu dovoljno upratiti zvukove truba i paraljudskih prilika koje su u noć kada je srpska koalicija u Crnoj Gori ostvarila veliki uspjeh slavljenički divljale tek nekoliko kilometara od sarajevske Baščaršije – u Istočnom Sarajevu.
O tempora o mores, rekli bi na to Latini kakvih par stoljeća nakon Ezopa. Nastavno na ovaj događaj i medijsku buku koju je izazvala tvrdnja jednog bošnjačkog političara porijeklom iz Crne Gore – da se Bosna i Hercegovina, odnosno njezin navodni paraobavještajni aparat blizak SDA, miješao u crnogorske izbore – treba iznijeti nekoliko zanimljivih opservacija.
Ne postoji niti jedna bošnjačka autohtona opcija u Crnoj Gori koja je podržavala srpske koalicije u toj zemlji. Dakle, ni Bošnjaci muslimani, ni Muslimani, ni Crnogorci muslimani… Bošnjačka stranka u Crnoj Gori, koja je politički sljednik SDA Crne Gore, nalazi se u stabilnoj koaliciji s Đukanovićevim DPS-om. Za sada nema indicija da će taj kurs mijenjati, bez obzira na to što ih je prosrpska koalicija pozvala da kao manjine podrže njihovu moguću tijesnu većinu nakon izbora. Bošnjački kadrovi nalaze se na nekim od ključnih pozicija u toj zemlji te su na stanovištima apsolutnog podržavanja nezavisnosti Crne Gore, jer su, uostalom, ovakvu Crnu Goru stvarali te se osjećaju kao gradivno tkivo ovakve države. Svi, osim jedne u Crnu Goru uvezene stranke (strančice). Naime, SPP Muamera Zukorlića iz Republike Srbije, podružnica u Crnoj Gori, jeste dio koalicije “Crno na bijelo”, a članica te koalicije iz Građanskog pokreta “Ura” u predizbornoj kampanji nijekala je Genocid u Srebrenici.
Čelnu poziciju u pokretu “Ura” ima Dritan Abazović, etnički Albanac koji je studirao i doktorirao na sarajevskom Fakultetu političkih nauka. No, Dritanovu kampanju, prema vjerodostojnim informacijama koje imamo, podržava koncern Vijesti, koji je produžena ruka Srpske pravoslavne crkve. Albanci u njemu vide nacionalnog “izroda”, što i ne čudi jer je 2019. godine u javnom nastupu izvalio da su roditelji albanskog nacionalnog heroja Skenderbega – Srbi. Nas bi ovdje moglo interesirati jesu li neki paraobavještajni aparati u Sarajevu tokom Dritanovog studiranja u glavnom gradu Bosne i Hercegovine osigurali njegovu konekciju sa Zukorlićem, koji je u toliko dobrim odnosima s Aleksandrom Vučićem da ga je srpska obavještajna služba BIA osiguravala tokom njegove prošlogodišnje kampanje za izbor novog reisul-uleme?
Muamer Zukorlić nesumnjivo je podržao učešćem u koaliciji “Crno na bijelo” srpska nastojanja da podrivaju crnogorsku nezavisnost. Prema najavama samog Dritana Abazovića, njegova koalicija u kojoj ima lidersku ulogu neće odustati od namjere da “ruši režim Mila Đukanovića” u korist srpske koalicije. Ovdje želimo poentirati da, ako bismo se rukovodili imaginacijama o postojanju nekog paraobavještajnog centra u Sarajevu, možda bismo mogli pretpostaviti da ga vodi Dino Konaković, a podržava Naša stranka i SDP.
Naime, upravo je iz Konakovićeg kabineta u bivšoj Skupštini KS uplaćena tranša od 60 hiljada maraka Zukorlićevoj privatnoj akademiji koja je pretenciozno nazvana BANU i koja kao akademija nauka djeluje kao parasistem naspram državne akademije nauka. Uplaćen novac nikad nije opravdan. Je li ovo bio novac koji je možda otišao u smjeru paraobavještajnog djelovanja u Crnoj Gori? Hej, je li? Pretpostavljamo da nije, barem ne svjesno. Konaković i Zukorlić vjerovatno su na kakvom sijelu nešto dogovorili oko uzajamne podrške, pa je leglo 60 hiljada maraka da zakrpa neku rupu u dubokom Zukorlićevom džepu.
Stoga, treba biti vrlo oprezan s konstrukcijama jer konstruirati se može sa svih mogućih strana, ali ti koji to rade zasigurno to rade na štetu upravo Bosne i Hercegovine i vrijednosti u koje se zaklinju. A možda neki imaju i problem u komunikaciji s javnosti pa nikako da uspiju artikulirati ono što misle. Naprimjer, takva je generalna sekretarka SBB-a Sanela Prašović Gadžo, koja je teško uvrijedila uglednog člana najveće bh. stranke, političara koji je obnašao i obnaša najveće državne funkcije, a član SDA je dvadesetak godina. Naime, istakla je da su u SDA “predugo ovi stari na funkcijama, trebaju doći mlađi”, najavivši pritom kandidaturu Denisa Zvizdića za Predsjedništvo BiH na sljedećim izborima. Zamislite vi tog bezobrazluka! Denis Zvizdić ima dijete koje ima dijete, dakle djed je. Otkad su to djedovi omladinci? Očigledno se u svim sektorima trebamo učiti političkoj i komunikacijskoj kulturi, posebno kada računamo godine nečijeg života. I reisul-ulema Husein ef. Kavazović isto je godište kao i Denis Zvizdić. To su, dakle, godine kada se bistri životna mudrost, a ne kada se ide u omladinske akcije.
Izvor: Stav.ba