U Bosni i Hercegovini se danas obilježava Dan džamija, u znak sjećanja na 7. maj 1993. godine, kada je u Banjoj Luci minirana i srušena Ferhadija, jedna od najznačajnijih islamskih bogomolja na prostoru BiH.
Ovaj datum, ustanovljen odlukom Rijaseta Islamske zajednice u BiH, podsjeća i na sistematsko rušenje 613 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i više od 400 drugih vakufskih objekata tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.
Ferhadija, izgrađena 1579. godine kao zadužbina Ferhat-paše Sokolovića, bila je ne samo arhitektonsko remek-djelo osmanskog perioda, već i simbol duhovne i kulturne prisutnosti Bošnjaka u Banjoj Luci. Njeno rušenje bilo je pokušaj brisanja kolektivnog pamćenja i identiteta.
Ali, 7. maj nosi još jednu bolnu uspomenu – ubistvo Murata Badića, vjernika iz Cazina, koji je preminuo 2001. godine od povreda zadobijenih tokom nasilnog napada grupe od oko 4.000 srpskih nacionalista na Bošnjake koji su prisustvovali svečanosti polaganja kamena temeljca za obnovu Ferhadije. Oko 300 prisutnih Bošnjaka tada je napadnuto kamenicama i fizički zlostavljano, a desetine su završile u bolnici. Murat Badić nije preživio.
Uprkos svemu, Ferhadija je obnovljena i svečano otvorena 7. maja 2016. godine, tačno 23 godine nakon njenog rušenja. Obnovljena je u svom izvornom obliku, koristeći originalne kamene blokove pronađene na deponijama, čime je poslana snažna poruka otpora zaboravu i pobjede nade nad mržnjom. Ove godine, 7. maja 2024., obnovljena je i Arnaudija džamija, još jedna banjalučka ljepotica uništena u ratu, čime ovaj dan dodatno poprima simboliku obnove i povratka pravdi.
Danas će u Ferhadiji u 12:00 sati biti proučen Kelime-i-tevhid u znak sjećanja na vakife i graditelje džamija, te dova za dušu rahmetli Murata Badića. Islamska zajednica širom zemlje organizirat će prigodne programe i podsjetiti na važnost očuvanja kulturno-duhovne baštine.
Dan džamija tako ne služi samo kao podsjetnik na zločin i rušenje, već i kao poziv na razum, obnovu i zajedničku odgovornost za očuvanje vrijednosti koje su stoljećima oblikovale duh Bosne i Hercegovine. Evocirajući tmurne slike bezumlja uništavanja, razumni ljudi danas s još više poštovanja gledaju na vizionarstvo graditelja Ferhadije, Arnaudije i mnogih drugih džamija koje su preživjele ne samo stoljeća, nego i pokušaje da zauvijek nestanu.
Rušenje džamija tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu nije bilo puko razaranje objekata – to je bio sistematski pokušaj brisanja identiteta, kulture i historijskog prisustva Bošnjaka s teritorija koje su agresori željeli etnički “očistiti”. Džamije su u Bosni i Hercegovini stoljećima bile više od bogomolja – bile su centri duhovnosti, kulture, obrazovanja, povijesti i kolektivnog pamćenja jednog naroda.
Miniranjem Ferhadije, Arnaudije i stotina drugih džamija, agresori su pokušali uništiti ono što ni metak ni granata ne mogu – dušu jednog naroda. Cilj nije bio samo fizičko uništenje, već i poruka preživjelima: “Ovdje vas više ne smije biti.” No, uprkos tome, vjera, dostojanstvo i odlučnost za obnovom ostali su nepokolebljivi – što se danas ogleda u obnovljenim munarama koje prkose zločinačkoj ideji po horizontima gradova i sela širom BiH.