Čini se da je projekt Otvorenog Balkana ili tačnije Srpskog sveta na samrti. Barem će biti tako ako se pokažu tačnim informacije iz Skoplja, gdje je ministar vanjskih poslova Bujar Osmani najavio da će na prvoj sljedećoj sjednici tamošnje vlade predložiti izlazak Sjeverne Makedonije iz ove inicijative.
Piše: Mustafa Drnišlić | Stav.ba
Prisjetimo se da je ovaj projekt pokrenut pod imenom Mini Šengen a pod parolom slobodnog kretanja robe, usluga i kapitala. Pravi cilj bio je trajno rješenje srpsko-albanskih odnosa tako da ova dva naroda i dvije države, Srbija i Albanija, podjele zonu utjecaja u okolnim manjim državama. Srbija bi ostvarila čvršću kontrolu nad Crnom Gorom, većinski srpskim djelom Kosova i manjim bh. entitetom dok bi Albanija integrirala Kosovo i dijelove Sjeverne Makedonije s albanskom većinom. Takvo stanje “brisanja granica” i integriranja dijelova manjih država u vlastiti ekonomski, medijski i politički prostor umnogome bi olakšalo konkretnu promjenu granica kada se za to steknu vanjskopolitički uslovi, pa bi, na kraju, dobili Veliku Srbiju i Veliku Albaniju. Račun bi platili Bošnjaci, Makedonci, Crnogorci i Kosovske političke elite.
Koliko su ovi planovi bili transparentni i šta su bile prave namjere, pokazale su i prošlogodišnje scene iz skupštine Republike Srbije, gdje se na sjednicama tamošnjeg Odbora za spoljne poslove razgovaralo o “srpskom mini-Schengenu” koji bi obuhvatao “sve srpske države”, odnosno kako je to navedeno: Srbiju, Crnu Goru i Republiku srpsku. Poenta takve deklaracije, po riječima njenog predlagača, bilo je “eliminiranje granica između tri srpske države”.
Ono što je bilo i ostalo uznemiravajuće u vezi s ovom inicijativom jeste to što je ona imala podršku određenih krugova iz Sjedinjenih Američkih Država, barem za vrijeme Trumpove administracije. Mini Šengen tj. Ovoreni Balkan bio je i dio “Francuske strategije za Zapadni Balkan” službenog dokumenta francuske vlade u kojem stoji da će Francuska razvojna agencija podržavati i ohrabrivati “regionalnu integraciju zemalja Zapadnog Balkana”.
Čini se da je u kontekstu odnosa zapadnih sila spram Balkana ovaj projekt bio, prije svega, zamišljen kao način da se jednom za svagda riješi “Istočno pitanje” tako što će se namiriti apetiti dva najveća naroda Zapadnog Balkana – Srba i Albanaca – na račun susjednih manjih država i naroda te tako trajno eliminirati potencijalno žarište koje mogu iskoristiti druge svjetske sile. Naravno, time bi se i Srbi i Albanci trajno vezali za svoje zapadne garantore njihovih novih proširenih granica. Štaviše moglo bi se primijetiti da je politička ofanziva Zagreba, vođena preko visokog predstavnika i zapadnih ambasada u Sarajevu, kojom je bošnjačkom narodu nametnuta manjinska vlast, bila u sklopu upravo tog istog “preslaganja Balkana” jer je Zagreb želio zaštiti “vlastite interese” na polovini Bosne i Hercegovine.
Ipak, ova inicijativa nikada nije zaživjela kako treba jer je od početka svakome iole informiranom ili dobronamjernom bilo jasno o čemu je riječ. No to nije spriječilo pojedine medije ali i ličnosti iz Sarajeva da aktivno zagovaraju ono što je očito, u kontekstu Bosne i Hercegovine, bio prepakovani projekat Velike Srbije.
Jedan on najgrlatijih bio je Fahrudin Radončić, koji je preko svoga Dnevnoga Avaza svakodnevnog pokušavao ovu inicijativu predstaviti ne samo kao bezopasnu već i neophodnu za budućnost Bosne i Hercegovine. Nakon Radončićevog političkog brodoloma štafetu je preuzeo drugi subverzivac, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Dino Konaković, koji je otvoreno veličao ovaj očiti velikosrpski projekt tvrdeći na jednoj press konferenciji da bi u “takvoj potencijalnoj državi” bez unutrašnjih granica pored Srba živjelo i “pet miliona Bošnjaka muslimana” koji bi mogli ići jedni drugima na bajrame! Za Konakovića je Velika Srbija, ustvari, legitimna “potencijalna država”, a mjera bošnjačkih političkih i svakih drugih prava bilo bi međusobno obilaženje za bajrame. U Velikoj Srbiji.
Srećom, izgleda da se snovi slatkohranog Elmedina Konakovića, koji bi dao “državu za baklavu”, ili neke slične beogradske peskimete, ipak neće ostvariti. Otvoreni Balkan, Mali Šengen, Srpski Svet i Velika Srbija ipak će morati pričekati.
Izvor: Stav.ba