Fahrudin Radončić je bio u vrlo bliskim odnosima sa tadašnjim reisu-l-ulemom Mustafom ef. Cerićem. Odnosno, njihovo prijateljstvo i sastanci su bili intenzivirani u vrijeme kada se Radončić kandidirao za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, kao i mnogo ranije, odnosno u vrijeme kada je imao namjeru da, iz ličnih interesa, osnuje svoju stranku – SBB. Mustafa ef. Cerić je, u tom periodu sa Fahrudinom Radončićem skoro svako veče održavao sastanke u svojoj (Cerićevoj) rezidenciji u ulici Hazima Šabanovića, gdje sam ja Fahrudina Radončića vozio i čekao više sati.
Isto tako, Mustafa Cerić je sa suprugom Azrom dolazio na imanje kod Fahrudina Radončića u selo Nebočaj, gdje su duže šetali i cjelodnevnobili skupa. Također su jedan drugome poklanjali pse vučijake, koje sam lično prebacivao iz Cerićeve”reisovske” rezidencije u Radončićevu stranačko–poslovnu rezidenciju u Nebočaju.
Fahrudin Radončić je organizirao sastanak u svom hotelu “adon Plaza” svih tadašnjih takozvanih uspješnih biznismena. Radilo se o Nihadu Imamoviću, kojeg su Radončić i ostali imenovali za predsjednika Udruženja privrednika, te Selveru Oruču, Muhamedu Granovu, Nedimu Čauševiću,Edinu Arslanagiću i drugima…To Udruženje je osnovano u cilju da svi ti uspješni biznismeni daju određene sume novca kako bi se sagradila zgrada Rijaseta Islamske zajednice, odnosno rezidencija reisu-l-uleme na Kovačima u Sarajevu, a što je prethodno Radončić dogovorio sa tadašnjim reisu-l-ulemom Mustafom ef. Cerićem. Fahrudin Radončić je za taj projekat dao dva miliona maraka Mustafi ef. Ceriću, a sve u cilju da bi ga Cerić kao vjerski poglavar podržao, odnosno, predstavio Bošnjacima kao jedinog sposobnog kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Isto tako, Fahrudin Radončić je u ulici Ismeta Mujezinovića broj 24, u elitnom naselju Breka, poklonio luksuzno opremljeni stan Mustafi ef. Ceriću, za koji sam kasnije dobio informaciju da u njemu živi kćerka Mustafe Cerića, Adila Čehić, rođena Cerić. U tom stanu je ranije živio Radončićev sin iz prvog braka Isak Radončić zvani “Paljo”, koji je zbog poslovnog nesnalaženja u Radončićevoj kompaniji napustio Sarajevo i vratio se u Podgoricu, svojoj majci, odnosno Radončićevoj prvoj ženi – Snežani Rakonjac.
Mogu slobodno reći da je prijateljstvo između Radončića i Cerića bilo jako isplativo za Cerića, kojeg ja, iz moralnih razloga, ne mogu nazvati reisu-l-ulemom zbog toga što je u njihov krug ušao i balkanski narko bos, osoba sa crne američke liste Naser Keljmendi,koji je sa Radončićem i Cerićem imao više sastanaka. Naser Keljmendi je dao Mustafi Ceriću 100.000 KM, stečenih trgovinom droge, te je to prikazano kao Keljmendijeva donacija za izgradnju džamije u Butmiru.
Nedopustivo je da u jednoj državi mafijaši, ubice i narko bosovi budu u prijateljskoj ili bilo kojoj vezi sa jednim vjerskim poglavarom, ma o kojoj vjeri da se radi, a također, da ti isti mafijaši doniraju novac i nekretnine jednom vjerskom poglavaru.
(Odlomak iz knjige Armina Cibre “Fahrudin Radončić – Mafijaš u podzemlju Balkana”)