Nakon zločina u Sanskoj i Ljutočkoj dolini, odlukom Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine formiran je Peti korpus, koji će tokom 1.201 dana rata voditi borbe protiv pet neprijateljskih korpusa, te na kraju osloboditi najveću teritoriju od svih korpusa Armije RBiH.
Građani Bosne i Hercegovine su tri godine slušali vijesti s frontova, gdje je Armija Republike Bosne i Hercegovine branila opstanak mlade države. Od svih krajeva i frontova, najteže i najznačajnije vijesti obično su dolazile sa “zelene mrlje” na sjeverozapadu – od Petog korpusa, koji je 1201 dan branio zapadne granice RBiH.
U oktobru 1992. godine, u Bosanskoj Krajini, na prostoru koji će mediji nazvati “Bihaćki džep”, narod Cazinske Krajine je formirao Peti korpus. Nakon Prijedora, Sanskog Mosta, Ključa i Ljutočke doline, kolone prognanih i spiskovi nestalih potvrdili su namjere vojno-političkog rukovodstva Srpske demokratske stranke da stvori etnički čist prostor od Une do Drine.
Vojna organizacija Armije RBiH u ovom dijelu zemlje suočavala se s brojnim izazovima zbog unutrašnjih previranja političkih struja. Kadrovi Fikreta Abdića unutar vojno-policijskih struktura dugo su kočili razvoj i formiranje većih vojnih formacija. Nukleus Petog korpusa formiran je kroz Unsku operativnu grupu, a organiziranje kroz Patriotsku ligu imalo je ogroman značaj.
Prvi komandant korpusa bio je Hajrudin Osmanagić, a naslijedio ga je Ramiz Dreković, kojeg je 1993. godine zamijenio Atif Dudaković, najpoznatiji komandant Petog korpusa.
Borba za opstanak
Peti korpus, iako jedan od manjih, prkosio je svim vojnim zakonima, braneći 180 kilometara aktivnog fronta protiv dvije jedinice krajiških korpusa VRS, tri korpusa Srpske vojske Krajine, te snaga Fikreta Abdića. Okružen s pet neprijateljskih korpusa, svaka pobjeda Petog korpusa značila je opstanak.
Godine 1993. obilježile su borbe protiv Abdićevih snaga, nakon njegove otvorene izdaje. U tom periodu Peti korpus počinje ofanzivnu operaciju “Grmeč-94”, u kojoj razbija 2. Krajiški korpus VRS i izvodi kontranapad u operaciji “Breza-94”, nanoseći velike gubitke 1. Krajiškom korpusu VRS. U augustu iste godine oslobađa Veliku Kladušu i zarobljava značajna materijalno-tehnička sredstva.
Sinonim otpora
Godina 1995. bila je ključna za opstanak, suočeni s prijetnjom operacije “Pauk”, pod rukovodstvom Službe državne bezbjednosti Srbije. Nakon teških borbi, Peti korpus dočekao je operaciju “Oluja”, čime je konačno deblokiran Bihać. Kroz tri godine rata, Peti korpus je postao sinonim bosanskog otpora. Tokom operacije “Sana-95”, korpus je oslobodio Bosanski Petrovac, Bosansku Krupu, Ključ, Sanski Most, te prodro u općine Bosanski Novi i Prijedor.
Izdaja, logori i mučenja, uništenje Sanske i Ljutočke doline, te okruženje od 1201 dan – borci i narod Petog korpusa izdržali su sve. Zbog toga, svi borci i pripadnici Armije RBiH su dali mnogo za odbranu države, ali Krajišnici su dali najviše.