U Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti (CANU) održana je 8. novembra 2024. godine značajna tribina pod nazivom “Šahovići 1924-2024 – Sto godina šutnje”. Predavanje je održao akademik Šerbo Rastoder, koji je nakon stoljeća tišine progovorio o jednom od najmračnijih događaja u crnogorskoj povijesti.
Prema riječima akademika Rastodera, zločin počinjen u Šahovićima 9. i 10. novembra 1924. godine predstavlja najveći zločin nad civilnim stanovništvom u mirnodopskim uvjetima u Vraneškoj dolini. Posebno zabrinjava činjenica da se ovaj strašni događaj desio u vrijeme kada je država imala sve funkcionalne organe vlasti – kralja, vladu i skupštinu. Međutim, ne samo da niko nije odgovarao za počinjeni zločin, nego nije provedena ni elementarna istraga.
“Nikada prije, a ni poslije, veća rđa nije pala na Crnu Goru i crnogorsko oružje”, citirao je Rastoder potresne riječi generala Danila Jaukovića, izrečene nakon saslušanja preživjelih učesnika zločina 28. augusta 1973. godine u Mojkovcu. Ove riječi nose posebnu težinu i dodatno naglašavaju važnost današnjeg stručnog i znanstvenog pristupa ovom historijskom događaju.
Tokom predavanja, akademik Rastoder je iznio deset ključnih činjenica koje su često bile predmet sporenja. Jedna od najvažnijih otkrića tiče se ubistva Boška Boškovića. Suprotno dugogodišnjem pogrešnom vjerovanju, Boškovića nisu ubili muslimani, već crnogorske komite Radoš i Drago Bulatović.
Ovaj čin bio je motiviran osvetom zbog Boškovićevih ranijih nepočinstava u Rovcima i terora nad porodicom Dulović, čiji je član, komita Todor, bio pobratim Bulatovićima. Prema riječima akademika rastodera, pljačku i zločin u Šahovićima počinili su neki od Poljana i Mojkovčana, Rovčana i Drobnjaka, bjelaške orijentacije.
Rastoder je posebno naglasio besmislenost “osvete” kao opravdanja za šahovićki zločin, ističući da takvo postupanje nema uporište ni u crnogorskoj historiji ni tradiciji. Posljedica ovog užasnog čina bilo je potpuno etničko čišćenje Vraneške doline, što predstavlja neizbrisiv trag u kolektivnom sjećanju crnogorskog naroda.
Tribina je privukla značajnu pažnju javnosti, okupivši brojne akademike, istraživače i medijske djelatnike. Ovaj događaj označava važan korak u procesu suočavanja s prošlošću i kritičkog sagledavanja historijskih događaja koji su oblikovali crnogorsko društvo.
Nakon stoljeća šutnje, kako potomaka žrtava tako i potomaka počinitelja, ova tribina predstavlja prekretnicu u rasvjetljavanju historijske istine i početak otvorenog dijaloga o bolnim događajima iz prošlosti. Time se otvara put ka boljem razumijevanju historije i izgradnji društva zasnovanog na istini i pravdi.