Kada su se jučer vrata Altun-alem džamije, čija je restauracija u toku, otvorila za delegaciju predvođenu ministrom prosvjete Republike Srbije Dejanom Vukom Stankovićem, među posjetiteljima su se našli Husein Memić i Nihad Biševac, čelnici SDP-a. Stupili su na sveti prag džamije u čijem haremu počiva mezar rahmetli muftije Muamera Zukorlića — čovjeka koji je za života otvoreno govorio o njihovoj stranci kao o strukturi povezanoj s kriminalnim svijetom.
Piše: Teufik Tahirbegović
Dr. Edin Numanović, potpredsjednik SPP-a, nije mogao ostati nijem na ovaj, kako to on vidi, čin političke provokacije, uz dozvolu Islamske zajednice u Srbiji.
“Mezar i naslijeđe rahmetli Muftije su pod stalnim napadima SDP stranke, uz dozvolu onih koji to nisu smjeli dozvoliti. Branit ćemo čast i dostojanstvo našeg pokreta do posljednjeg komada”, poručio je Numanović u objavi na društvenim mrežama.
U ovim riječima krije se više od obične političke polemike. Tu je duboka rana koja se nikad nije zatvorila, sjećanje na vrijeme kada se muftija Zukorlić otvoreno sukobljavao s etabliranim političkim strukturama, optužujući ih za korupciju i kriminal.
Domaćin delegacije, dr. Rešad ef. Plojović, zamjenik predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, našao se u nezavidnoj poziciji. S jedne strane, dolazi mu državni ministar s pratnjom, s druge strane, svjestan je kako će svaki potez biti analiziran kroz prizmu političkih animoziteta.
Javnost u Sandžaku, uvijek osjetljiva na nijanse političkih igara, već je primijetila obrazac. Nakon smrti muftije Zukorlića, funkcioneri SDP-a sve češće se pojavljuju u prostorima Islamske zajednice, posebno u Altun-alem džamiji. Neki to tumače kao pokušaj političkog približavanja, drugi kao nastojanje da se kontrolira autoritet vjerskih institucija.
Muftija Zukorlić bio je figura koja nikoga nije ostavljala ravnodušnim. Za jedne je bio vizionar i borce za prava muslimana, za druge kontroverzna ličnost koja je miješala vjeru i politiku. Bez obzira na različite percepcije, njegova smrt ostavila je prazninu u duhovnom i političkom prostoru Sandžaka.
Sada, kada se čini da je prašina vremena trebala slegnuti na njegov mezar, politički rivali se bore oko interpretacije njegovog nasljeđa. Svaka posjeta Altun-alem džamiji postaje simbolični čin, svaki cvijet na mezaru poruka.
Granice svetog i profanog
Pitanje koje se postavlja je gdje prestaje poštovanje prema rahmetliji, a gdje počinje politička kalkulacija. Može li se posjetiti mezar nekoga koga si za života smatrao neprijateljem? Ima li to vrijednost pomirenja ili je to samo politička trgovina?
Numanović jasno smatra da granica treba postojati. Za njega, posjeta funkcionera SDP-a nije izraz poštovanja već napad na naslijeđe čovjeka koji je s njima bio u otvorenom sukobu. To je perspektiva koja govori o tome kako se politički animoziteti ne završavaju ni smrću.
S druge strane, možda je vrijeme da se politički rivali sretnu i u svetom prostoru, da priznaju složenost osobe kakav je bio muftija Zukorlić i da poštuju različite aspekte njegovog rada.
Altun-alem džamija postala je nevoljni svjedok političkih tenzija koje se ne stišavaju ni pred svetim prostorima. Ova situacija pokazuje koliko je tanka linija između duhovnog i političkog u društvu gdje se identitet gradi na religijskim i etničkim osnovama.
Možda je najvažnije pitanje što bi sam muftija Zukorlić rekao na sve ovo. Čovjek koji je cijeloga života govorio o potrebi za istinom i pravdom, vjerojatno ne bi bio zadovoljan činjenicom da se njegovo ime koristi u daljnjim političkim obračunima.
Izvor: Sandzacke.rs