Proširena sjednica Mešihata Islamske zajednice u Srbiji održana dan nakon svečanosti u Altun-alem džamiji rezultirala je saopćenjem koje je, na prvi pogled, odgovor na kritike upućene u proteklim danima. Pažljivije čitanje, međutim, otkriva da je saopćenje vještija verzija onoga što je muftija Dudić rekao s džamijske govornice: odbrana bez argumenata, etiketiranje kritičara i izbjegavanje suštinskih pitanja.
Piše: Teufik Tahirbegović
Treba biti pošten: dio saopćenja je legitiman i zaslužuje da bude prihvaćen. Mešihat je razjasnio finansijski doprinos pojedinih aktera, navodeći da je Vlada Srbije posredstvom Ministarstva turizma uplatila 71.130.000 dinara, a Grad Novi Pazar 11.132.770 dinara. Time je donekle odgovoreno na pitanje zašto su zahvalnice uručene tim institucijama.
Mešihat je također u pravu kada kaže da ima pravo organizirati vlastite svečanosti prema vlastitom protokolu. Niko nema pravo diktirati Islamskoj zajednici kako će voditi ceremonije.
Ono što saopćenje prešućuje
Međutim, Mešihat sistematski izbjegava odgovoriti na konkretna pitanja koja su u proteklim danima postavljana. Nije objašnjeno zašto zahvalnica nije uručena ministru Memiću direktno, s obzirom na to da je novac tekao upravo kroz njegovo ministarstvo. Nije objašnjeno zašto je ceremonija bila slabo posjećena od strane građana. Nije objašnjeno zašto je muftija Dudić dio svog govora posvetio napadima na kritičare umjesto jubileju džamije. Na nijedno od tih konkretnih pitanja saopćenje ne daje konkretan odgovor.
Najozbiljniji problem saopćenja je isti koji smo vidjeli u Dudićevom govoru: umjesto argumenata, nude se etikete. Kritičari se opisuju kao nosioci “napada”, “zlonamjernih dezinformacija” i “smutnje”. Političari koji su izrazili nezadovoljstvo opisuju se kao oni kojima Islamska zajednica treba biti “glasački servis i poligon ličnog i političkog marketinga”.
Ovakav pristup možda dobro zvuči, ali ne odgovara ni na jedno konkretno pitanje. Kada svakoga ko nešto prigovori proglasimo zlonamjernim napadačem, to nije odgovor, to je izbjegavanje odgovora. A neke od tih primjedbi, kao što je pitanje protokola i simbolike mjesta gdje su uručene zahvalnice, nisu ni izbliza zlonamjerne i neosnovane.
Poređenje s Muamerom Zukorlićem
Posebno je zanimljiv dio saopćenja u kojem se napadi na Dudića uspoređuju s napadima koji su u svoje vrijeme bili upućeni rahmetliji muftiji Muameru Zukorliću. Ova paralela je politički vješto postavljena jer aktivira emociju i sjećanje na nepravde učinjene Zukorliću, ali je ona krajnje nepoštena.
Zukorlić je bio izložen institucionalnom progonu i državnom pritisku koji je imao za cilj uništenje Islamske zajednice kao autonomne institucije. Ono s čime se Dudić danas suočava su medijske kritike i nezadovoljstvo dijela političke javnosti zbog konkretnih odluka. Izjednačavati ta dva iskustva nije samo netačno, to je instrumentalizacija Zukorlićevog naslijeđa u svrhu zaštite od legitimne kritike.
Autonomija kao štit od odgovornosti
Mešihat u saopćenju s ponosom ističe da je Islamska zajednica “slobodna, autonomna i nadpolitička” i da za to “plaća visoku cijenu već više od tri decenije”. To je uglavnom istina koja zaslužuje poštovanje. Ali autonomija nije isto što i neodgovornost. Autonomna institucija može i mora biti predmet javne kritike i propitivanja, posebno kada njene odluke imaju posljedice za cijelu zajednicu.
Koristiti autonomiju kao argument kojim se odbija svaka kritika znači pretvoriti je iz vrijednosti u štit. A to nije ni autonomija ni odgovornost. To je izuzimanje od javnog nadzora.
Mešihat je imao priliku da ovim saopćenjem postavi stvari na svoje mjesto, odgovori na konkretne kritike i pokaže institucionalni kapacitet za dijalog. Umjesto toga, dobili smo dobro napisanu odbranu koja etiketira kritičare, izbjegava konkretna pitanja i koristi Zukorlićevo naslijeđe kao emocionalnu potporu tamo gdje nedostaju argumenti.
Altun-alem džamija zaslužuje bolju Islamsku zajednicu od one koja na legitimne kritike odgovara etiketiranjem. I bošnjački narod zaslužuje instituciju koja je dovoljno sigurna u sebe da na kritiku odgovori argumentom, a ne odbojnošću.
Saopćenje Mešihata možete pročitati OVDJE
Izvor: Sandzacke.rs