Mitropolit crnogorsko-primorski Srpske pravoslavne crkve Joanikije nazvao je četničkog vojvodu Pavla Đurišića “velikim junakom” nepobjedivog karaktera. Međutim, historijski dokumenti otkrivaju sasvim drugačiju sliku o tome ko je zapravo bio Pavle Đurišić.
Pavle Đurišić, komandant četničkih formacija u Crnoj Gori i dijelu Bosne tokom Drugog svjetskog rata, ostao je upamćen ne samo po svojoj borbenoj ulozi u kompleksnom ratnom vrtlogu Balkana već i po brutalnim zločinima nad civilnim stanovništvom, naročito nad Bošnjacima.
Njegov Izvještaj o radu četničkih jedinica u istočnoj Bosni i Sandžaku iz februara 1943. predstavlja jedan od najgnusnijih pisanih dokaza planskog etničkog čišćenja i genocidne politike.
U tom izvještaju, Đurišić se gotovo hladnokrvno hvali masakrom nad muslimanskim civilima, navodeći konkretne brojke ubijenih — uključujući žene, djecu i starce — kao statistiku uspjeha.
Riječima i tonom sličnim nacističkoj dokumentaciji, Đurišić piše o “potpunom uništenju muslimanskih sela”, “likvidaciji neprijatelja” i “etničkom čišćenju” prostora Sandžaka i istočne Bosne. Takva vrsta eksplicitnog priznanja ratnih zločina rijetko se srijeće u vojnim dokumentima, što ovaj izvještaj čini jednim od ključnih dokaza zločinačke ideologije iza dijela četničkog pokreta.
Uprkos tome, u savremenom političko-religijskom diskursu, Pavle Đurišić je za neke postao figura nacionalnog otpora, borac za srpske interese, pa čak i “žrtva komunizma”.
Posebno zabrinjava kada visoki vjerski autoriteti, poput mitropolita Joanikija, odaju poštovanje i veličaju lik Đurišića, ne osvrćući se na monstruozne aspekte njegove ratne zaostavštine.
Takvo ponašanje ne samo da vrijeđa uspomenu na hiljade nevinih žrtava, već ozbiljno podriva moralni autoritet same crkve i njenog učenja o miru, pomirenju i pravednosti.
Izvor: CDM