Bošnjački institut za nauku, kulturu i umjetnost (BINKU) u svojoj čestitci povodom Dana Sandžaka ispravno podsjeća na vrijednosti koje su temelj identiteta ovog prostora – duh tolerancije, suživota i međusobnog uvažavanja, koje su generacije prije nas brižljivo čuvale. Te vrijednosti nisu samo svečane riječi, nego historijski kapital koji Sandžak razlikuje i uzdiže.
Međutim, BINKU s pravom ukazuje i na jednu hroničnu slabost: bošnjački blagdani se u Sandžaku gotovo nigdje ne obilježavaju na dostojanstven, jedinstven i funkcionalan način. Današnja praksa je neujednačena, zbunjujuća i često ponižavajuća za same Bošnjake. Negdje se blagdani potpuno ignorišu, negdje se prepuštaju improvizaciji, a negdje se – paradoksalno – obilježavaju kao neradni dani bez ikakvog zvaničnog akta, kao neka vrsta “prećutnog” praznika koji postoji samo u navikama, ali ne i u propisima.
Posebno porazno djeluje činjenica da se obilježavanje svodi na to da djeca i zaposleni ostanu kod kuće, bez ikakvog programa, sadržaja, manifestacije ili edukativnog momenta. Takav pristup zapravo obesmišljava sam pojam blagdana. Tradicija koja se ne praktikuje, koja se ne prenosi i ne interpretira javno – polako nestaje.
Zato su prijedlozi BINKU-a racionalni i nužni. Bošnjački blagdani bi u školama trebali biti radni, ali nenastavni dani, ispunjeni programima koji će djeci približiti historiju, kulturu i vrijednosti naroda kojem pripadaju. U institucijama i ustanovama ovi dani trebaju biti obilježeni radno, ali uz svečane i edukativne sadržaje – ne kao slobodan dan za gledanje televizije, nego kao dan zajedničkog identiteta.
Sve dok se bošnjački blagdani budu obilježavali stihijski, površno i nezvanično, oni će ostati bez pravog smisla i polako blijedjeti iz kolektivne svijesti. Ako, međutim, budu organizirani ozbiljno, sistemski i sadržajno, mogu postati važan kulturni stub sadašnjih i budućih generacija.
Blagdani nisu samo nerad – oni su identitet. A identitet se čuva i gradi, ili se izgubi.