U subotu, 23. marta 2024. godine, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) bila je domaćin svečanog iftara u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru u Richmond Hill-u, New York. Na ovom događaju prisustvovali su brojni ugledni gosti, uključujući seira vaiza generalnog sekretara Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori Fuada-ef. Čekića, profesora dr. hfz. Harisa-ef. Hadžića, te glavnog imama Islamske zajednice Plav-Gusinje u New Yorku Nermin-ef. Huseinovića. Također su prisustvovali članovi BANA, članovi džemata, kao i članovi drugih etničkih zajednica koji žive u ovom dijelu New Yorka.
Na svečanosti je izvršena dova za iftar, koju je proučio gospodin Fuad-ef. Čekić. Predsjednik Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije, dr. Mersim Ziljkić, izrazio je zahvalnost svima koji su se odazvali i podijelili radost iftarske sofre.
Posebno priznanje dodijeljeno je dr. Harunu Hadžiću, nekadašnjem lideru Stranke demokratske akcije (SDA) u Crnoj Gori. Dr. Ziljkić je uručio plaketu Harunovom sinu, dr. hfz. Harisu, koji je u ime svog oca primio nagradu i izrazio zahvalnost Bošnjačko-američkoj nacionalnoj asocijaciji.
Također, za njihov napredan rad kroz mešihate i obrazovne institucije medrese u Podgorici i Novom Pazaru, kao i Federaciju islamskih zajednica (FIS), BANA je priznala i uručila plakete generalnom sekretaru Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori, gospodinu Fuad-ef. Čekiću i profesoru dr. hfz. Harisu-ef. Hadžiću iz Mešihata Islamske zajednice u Srbiji.
Dodatno, plaketa je dodijeljena umjetniku i veteranu Armije Republike Bosne i Hercegovine Nebojši Šeriću Šobi, u znak zahvalnosti za njegov doprinos kulturi pamćenja i obilježavanju Dana genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i Bosni. Šeriću je plaketu uručio član Izvršnog odbora BANA, hadži Ago Redžić, veteran Specijalne jedinice MUP-a Republike Bosne i Hercegovine.
O Harunu Hadžiću i njegovom doprinosu govorio je Nevzad Kurtagić, sekretar BANA.
Prof. dr. hfz. Haris-ef. Hadžić nakon prijema plakete za svoga oca Haruna, najtoplije se zahvalio Bošnjačko-američkoj nacionalnoj asocijaciji na pažnji koju gaje članovi ove organizacije prema njegovom ocu i svim nevinim uhapšenim, posebno što insistiraju da se pamti golgota kroz koju su prošli.
Hadžić je jedan od istaknutih bošnjačkih intelektualaca i rijetkih u Crnoj Gori koji je ustao da se demokratskim sredstvima bori protiv diskriminacije, nepravde i progona Bošnjaka u Crnoj Gori, Sandžaku i šire.
Harun Hadžić je rođen u Rožajama, osnovnu školu završio je u Mojstiru (općina Tutin) i Rožajama. Srednju, Gazi Husref – begovu medresu u petogodišnjem trajanju, završio u Sarajevu 1974.
Diplomirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu 1979.godine.
Na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru je magistarirao maja 2007., a u oktobru 2009., na istom Univerzitetu odbranio je doktorsku disertaciju. Na istom univerzitetu je radio na poziciji generalnog sekretara, docenta, profesora.
Prije toga, od 7. septembra 1990. do 23. marta 1998., obavljao je funkciju predsjednika SDA Crne Gore. Na prvim višestranačkim izborima 1990., na listi SDA, izabran je za poslanika u Parlamentu Crne Gore.
Nakon hapšenja Hadžića kao lidera SDA, 28. januara 1994., te članove i aktiviste u par mjeseci kasnije, u montiranom političkom suđenju u Bijelom Polju, osuđen je na sedam godina zatvora, od čega je u zatvoru bio 23 mjeseca; a od toga u samici sedamnaest mjeseci. Također, roditelji, supruga i djeca Haruna Hadžića, doživjeli su brojna maltretiranja, ponižavanja, prijetnje.
Podsjećamo da je Crnogorska specijalna policija početkom 1994. uhapsila kompletno rukovodstvo, članove i aktiviste Stranke demokratske akcije za Crnu Goru, ukupno 21. Bošnjaka. Nešto ranije, 1993., i srpska policija je uhapsila 24 Bošnjaka, članove SDA Sandžaka iz Novog Pazara i drugih mjesta Sandžaka.
Hapšenje Hadžića i drugih obavili su pripadnici Specijalne jedinice MUP-a Crne Gore, pod komandom Vasa Baošića, a tada je bio premijer Milo Đukanović. Služba državne bezbjednosti Crne Gore saopćila je da su optuženi htjeli “putem oružane sile da naprave Nezavisnu državu Sandžak”.
U policijskom saopćenju od 31. januara 1994. godine, nakon hapšenja Hadžića, navedeno je: “SDB Crne Gore, u neposrednoj saradnji sa resorom Državne bezbjednosti Srbije, otkrio je da su ti ljudi, inače članovi Stranke demokratske akcije, organizovali vojne i paravojne oružane formacije kako bi stvorili preduslove za teritorijalno otcjepljenje, nasilnim putem i upotrebom oružane sile, dijela teritorije Crne Gore”.
Tada nastaje vrijeme progona, hapšenja i stradanja za sve članove SDA Crne Gore. Citiramo, tadašnji Viši tužilac Milan Radović pred Višim sudom u Bijelom Polju 27. jula 1994. godine podigao je optužnicu protiv Rasima Šahmana, Erdžana Fetahovića, Omera Omerovića, Mevludina Kasumovića, Rifata Veskovića, Haruna Hadžića, Hakije Muratovića, Isata Skenderovića, Umera Hadžića, Šefketa Brkovića, Avda Ciguljina, Rizaha Burnazovića, Sabaheta Spahića, Ibrahima Čikića, Esada Omerovića, Huseina Smakića, Dževada Begovića, Seada Bibuljice, Seada Pućurice, Senada Pućurice i Šefćeta Bošnjaka, stavljajući im na teret da su: “… od aprila 1991. godine do januara 1994. ” u Rožajama, Bijelom Polju, Pljevljima i drugim mjestima uz upotrebu sile i protivustavnim putem, planirali da od dijela teritorije Savezne Republike Jugoslavije stvore samostalnu državu “Sandžak”, koju bi sačinjavala područja opština: Plav, Rožaje, Berane, Andrijevica, Bijelo Polje, Pljevlja, Novi Pazar, Sjenica, Tutin, Prijepolje, Nova Varoš i Priboj, pripremali izvršenje krivičnog djela, ugrožavanje teritorijalne cjeline. Svi oni su uhapšeni pod optužbom da su “planirali da sa upotrebom sile i protivustavnim putem, od dijela SR Jugoslavije stvore samostalnu državu Sandžak”.
Tadašnje vlasti u Srbiji i Crnoj Gori na čelu sa Miloševićem, Bulatovićem i Đukanovićem, radi crtanja mete na Bošnjacima izmislili su “državu Sandžak” i okarakteritzirali su ih državnim neprijateljima dok su uporedo sa tim provodili velikosrpsku politiku i agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima. Svi uhapšeni su isljeđivani, prebijani, zlostavljani. Neki od uhapšenih, nakon policijskih prebijanja su preminuli, dok na nekima su ostale trajne trauma, nekoliko njih, nažalost, digli su ruku na sebe, jer nisu mogli više trpiti fizička i psihička zlostavljanja.
U povodu tri decenije žrtva hapšenja policijske akcije “Lim” organizovat će se međunarodni naučni skup u Novom Pazaru, na Dan bošnjačke nacionalne zastave, 10. i 11. maja, pod radnim naslovom “Bošnjaci u društveno-političkim procesima 90-tih godina prošlog stoljeća”.