Desanka Luković svakog dana prepješači i po nekoliko kilometara kako bi stigla do željene lokacije. Život je, kaže, nije mazio, te njen dan počinje u 4 sata ujutro.
Desanka ističe da se njen život mnogo razlikuje od života njenih vršnjaka, ali, uprkos tome, ne bi se, dodaje, mijenjala s njima.
“Do škole putujem 25 kilometara, i kada pada snijeg, dosta je teško, ali se borim da ostvarim dobre rezultate. Ovdje nije mnogo strašno, a viđala sam ja ovdje i vukove, medvjede, što nije za strah, kao što se ljudima čini. U svakom smislu, život nije lak i za sve treba volja i borba”, riječi su ove djevojčice.
Nastoji pomoći roditeljima, ali i olakšati život svom mlađem bratu.
“Nekome se sviđa da živi u gradu, nekome ne, ali ja volim selo i mjesto gdje živim. Ljeti je život dosta lakši, jer su dani duži”, rekla je Desanka.
Sebe za 10 godina vidi na istom mjestu.
“Planiram da ostanem ovdje na Goliji i ne bojim se šta će vrijeme donijeti. Bog će svakome pomoći, pa i meni. Moja želja je bila da imam mnogo konja i ovaca, te da poljoprivreda bude moje zanimanje. Za sada imam devet konja i tri magarca. Postižem da sve uradim i ništa mi nije teško”, objasnila je Desanka.
U posjetu su joj dolazile i drugarice iz škole. Želja joj je bila da im pokaže ljepotu netaknute prirode.
“U posjetu su mi jednom došle drugarice i svidjelo im se ovo mjesto. Kada su dolazile bila je zima i veliki snijeg, ali ih to nije spriječilo da budu kod mene. Kažu da bi ostale ovdje na nekoliko dana, a sada da li bi ostale, to ne znam, jer težak je život, te jedino može uspjeti onaj koji voli životinje, poljoprivredu i svoju zemlju”, naglasila je ova djevojčica.
Zimi je najteže živjeti ovdje, jer se treba boriti sa snijegom i mećavom, ali ja neću odustati od svojih snova. Sada ću pomoći roditeljima, a za nekoliko godina imaću svoje domaćinstvo, koje će biti mnogo bogatije nego što je danas, poručila je Desanka Luković, prenosi SANA.