Bošnjačka stranka odlučila je ući u vladu Milojka Spajića, u kojoj će sjedjeti sa negetorima genocida u Srebrenici. To je izazvalo niz žučnih reakcija – kako u Crnoj Gori, tako i u Bosni.
Piše: Andrej Nikolaidis
Evo zašto mislim da je odluka Bošnjačke stranke etički dubiozna, ali politički korisna.
Prije svega: moje je mišljenje da su nacionalne stranke atavizam. Svijet bi, siguran sam, bio ljepše mjesto da takvo što ne postoji. Ali isto važi i za virus gripa. Koji je zbog toga ne manje stvaran. U pitanju je rudimentarno, plemensko poimanje politike, narcizam partikularnih identiteta, koje točak istorije vraća u vrijeme prije Svetoga Pavla, sa kojim se – njegovim znamenitim iskazom kako ne postoji više ni Jevrejin ni Grk, ne postoji ni muško ni žensko, ni rob ni slobodnjak – rađa politički univerzalizam, koji islam razvija kroz koncept ummeta.
Nema nikakve sumnje da će četnici – bukvalno: četnici, jer oni to jesu – participaciju Bošnjačke stranke u vladi iskoristiti za dalju normalizaciju svojih podlih narativa (“eto, naša priča ne smeta ni Bošnjacima“), kao i udobnije smještanje u političke mainstream. Koliko je legitimizacija četništva kao dijela vlasti u Crnoj Gori dugoročno korisna za Bošnjake, pitanje je za, da prostite – Bošnjake. Što bi rekao bivši premijer Zdravko Krivokapić: kako goj hoj.
Nema, takođe, nikakve sumnje – i to smatram naročito etički dubioznim, a u sljedećoj rečenici ću objasniti zašto – da je repulzivna vlada koja isključuje participaciju Crnogoraca, i koja vodi daljoj etnofederalizacija Crne Gore i njenoj transformaciji iz ustavom definisane građanske države u državu konstitutivnih naroda. Dubiozna je zato što Bošnjaci u Bosni pate zbog Dejtonom armirane konstitutivnosti naroda, dok u Crnoj Gori, učešćem u od Crnogoraca etnički čistoj vladi pospješuju proces degrađanštine države. No ovo ne mora nužno biti slučaj i ja sam Bošnjačkoj stranci, do daljnjega, spreman dati benefit sumnje da će činiti drugačije.
Dubiozna je i po interese Bosne i Hercegovine duboko štetna intervencija Bakira Izetbegovića koji je aminovao ulazak BS u Spajićevu vladu. Zašto? Zato što Bosna i Hercegovina muku muči sa miješanjem Srbije i Hrvatske – bilo preko Vučića, Dačića, Plenkovića ili Milanovića – u njene unutrašnje stvari. Jeste li sugurni da Izetbegović, glumeći Vučića na slučaju Crne Gore, ne gubi moralno tlo sa kojega se, posve opravdano, može i mora suprotstaviti patronizujućim politikama Beograda i Zagreba? Jebi ga: ne možeš se buniti kada to neko čini tebi, a ti činiti drugima. Zato je oštra kritika crnogorskoga reisa Fejzića, koji je vrlo mudar i čestit čovjek, izrečena na račun Bakira Izetbegovića zbog njegovog miješanja u ono što je isključivo stvar građana Crne Gore, istinski politički i patriotski čin. Kojem aplaudiram.
Etički je dubiozna i reakcija partija bivše vlasti – prije svega DPS-a. Sa kojim moralnim pravom oni osuđuju koaliciju Bošnjačke stranje sa Demokratskim frontom, ako je koliko prošle godine sam Đukanović tvrdio da je njemu DF prihvatljiv partner u vlasti? Šta – što je dozvoljeno Jupiteru, nije i volu i te fore?
Nije, povrh svega, tačna ni teza da je Bošnjačka stranka ulaskom u Spajićevu vladu razbila „građanski blok“ koji su činili DPS i partije manje brojnih naroda. Taj je blok razbijen odavno, voljom DPS-a, kada je ta partija odlučila da instalira vladu veleizdajnika Dritana Abazovića, u koju je bukvalno poslala svoje partnere, uključujući i Bošnjačku stranku, jer je računala da će Vučićevog piona tako kontrolisati.
No možda najodvratnija od svega je kritika Bošnjačke stranke koja stiže od strane Abazovića i njegove partije. Oni, koji su 2020. četnike doveli na vlast, sada se usuđuju nešto prigovoriti Bošnjačkoj stranci.
Da se sad preselimo na pragmatičnu ravan. BS je dobila masu ministarstava – između ostalog i ono vanjskih poslova. Je li to dobro? Još kako jeste. Albanci i Bošnjaci o državnom interesu Crne Gore vode kudikamo vipe računa ne samo od Srba, nego i od sanih Crnogoraca. To je tako pa je tako.
Ključno je, međutim, ovo. Ulaskom Bošnjačke stranke u vlast radikalno se smanjuje ucjenjivački potencijal četničkih stranaka. Sa Bošnjačkom strankom u vladi, četnički vojvoda Andrija Mandić nema više kontrolni paket vlade: ako se bude kurčio, iz vlade bi mogao letjeti.
Da ovdje budem posve otvoren i jasan: BS je u vladu trebala ući i ranije. Jer da jeste danas ne bismo imali četnika Mandića na mjestu predsjednika Skupštine. Malo li je?
Mandiću, paradoksalno, pomažu crnogorske građanske i suverenističke partije, koje đonom idu na Bošnjačku stranku. To je najgluplja i najštetnija moguća reakcija – koja je, uzgred, tačno ono što priželjkuje Aleksandar Vučić. Ako Vučić Bošnjake u Crnoj Gori uspije uvjeriti da su sa Crnogorcima u istoj ljubavi kao sa Srbima, biće to njegov istinski trijumf. Za koji čak neće biti zaslužan. I koji će mu obezbijediti politički idioti sa crnogorske strane.