Piše: Faruk Međedović
Predsjednik albanskog udruženja “Kosovo za Sandžak” Ismet Azizi (albanski Šešelj), je historiju modnih trendova Bošnjaka i njihovih tradicionalnih pokrivala za glavu, zloupotrijebio u najodvratniju i najprljaviju propagandu, koja ima za svrhu, negiranje identiteta Bošnjaka, kao i njihovog porijekla, kulture i nacije. Ismet Azizi, bezobzirni falsifikator, opasni manipulator, koristi jedan detalj: fotografiju, legendarnog Avda Međedovića sa ćulahom na glavi, da bi time obmanuo istraživače sa prestižnih nacionalnih i međunarodnih instituta, i izdoktrinirao albanske studente i širu albansku javnost. Milman Pary, najveći lingvista dvadesetog soljeća, posjetio je Avda Međedovića juna – jula mjeseca, 1934 u Bijelo Polju, i time jednom za svagda, na najelegantniji mogući način razriješio do tada nerazrješivu enigmu, Homersko pitanje.
Da se Avdo slika sa ćulahom na glavi, bio je Parryev nagovor, a Avdo je imao respekt prema americkom istraživaču, te nije mogao, a da ne ispuni Parryu želju. Eto, taj je detalj sa albanskim ćulahom, išao u prilog manipulantu Aziziju, kojim sramno obmanjuje albansku i internacionalnu kulturnu javnost, a da nije nikada u svome životu pročitao ni slova, od preko stotinu hiljada stihova Avda Međedovića. Danas kada gledamo stare slike iz ranijih vremena, vidjet ćemo dovoljno fesova i turbana, ćulaha, koje su nosili naši bošnjački pretci. Kao i francuzica: neko vrijeme naši su je Bošnjaci nosili i uvijek zvali beretkom, što i jeste njeno autentično ime. Na francuskom se zove berét, na engleskom beret, na njemačkom pak Baskenmütze. Ona se tokom Francuske revolucije proširila po cijeloj Francuskoj, a kasnije je tokom Španskog građanskog rata stekla internacionalnu popularnost. Inače je ostala veoma omiljena među ljevičarima do današnjeg dana. Po toj logici, da je Avdo, kojim slučajem tada nosio francuzicu, onda bi on bio Frncuz ili bi ga čak neki prozvali i ljevičarem, jer je beretka bila simbol naginjanja ljevici. Moguće je da je i ćulah, neko vrijeme postao moda u sredinama, kod seoskog stanovništva koje je bilo većinski bošnjačko – muslimansko, pa je time i postao nezvaničan muslimanski način odijevanja. Ali Avdo Međedović je bio “sui generis”, kao što je “sui generis”, bila i ostala nenadmašna bošnjačka epika, koja niti je albanska, srpsko/crnogorska, ili hrvatska, već čisto bošnjačka i to od kapitalnog značaja za svjetsku kulturu i književnost.
O Avdu, je Albdert Lord profesor Harvardskog Univerziteta, i autor čuvenog djela o Avdu i njegovoj epici “THE WEDDING OF SMAILAGIC MEHO” govorio: “da je Avdov moralni ton njegovih pjesama čisto izvoran, bošnjački. Njegov ponos na priče o slavi Turskog carstva u danima Sulejmana, kada je Bosna i Bošnjaci bili njegova brava i njegov zlatan ključ, je duboko iskren, bez osjećanja ratobornosti i šovinizma. Za Avda veličina carstva bila je u moralnoj snazi i posvemašnjoj lojalnosti bošnjačkih heroja iz prošlosti, više nego u snazi njihovih ruku. Ove karakteristike Avdovih pjesama, kao i iskreno nevjerovatno uživljavanje u osjećanja drugih ljudi, buja i iz njega kao samog pjevača.On nije bio samo “čuvar tradicije”, – Avdo je bio bošnjačka tradicija.
Tako je govorio Albert Lord, o Avdu Međedoviću, i to je najbolji odgovor svim Azizijima, da upamte za sva vremena, da je Avdo bio najveći bošnjački a i najveći svjetski pjesnik. – Izgleda da ovih dana je i te kako popularno postala trampa teritorija, razgranicenja, prisvajanja, nagodbi, pa je vjerovatno i Azizi ponešen tom euforijom, naumio da idući ruku pod ruku sa ekstremistima, šovinistima iz okruženja, koji negiraju sve što je bošnjačko, nebi li nam napakostio.
Red je na bošnjačke akademike iz Sandžaka kao i predstavnike BNV, da reaguju na Azizijeve podvale i laži. A, ja bih ovu moju reakciju na Albansko udruženje “Kosovo za Sandžak” koje najavljuje za 8. septembar simpozijum u Albanološkom institutu u Prištini a koji ima za cilj preimenovanje Avda Međedovića u albanskog stvaraoca završio stihovima nenadmašnog Avda:
”Poviše se alajli bajraci
zatrupaše daulbasi carski
pisnu zila, udari borija,
a zakuca sitna mehterija.
Zapevaše na čifte Bošnjaci.
Pukoše him čiftom venednici”.