Saopćenje Akademske inicijative Forum 10 povodom rezultata konkursa Ministarstva informisanja i telekomunikacija, na kojem nijedan projekat medija na bosanskom jeziku iz Sandžaka nije dobio podršku, na prvi pogled djeluje kao klasična reakcija civilnog sektora na spornu javnu politiku. Međutim, njegov stvarni efekat otvara važnije pitanje: da li se fokus pomjera sa uzroka problema na upravljanje njegovim posljedicama.
Piše: Nedžad Smailagić
Forum 10 jasno konstatuje da je pravo na informisanje na bosanskom jeziku ugroženo i podržava stav Bošnjačkog nacionalnog vijeća da ovakav ishod dovodi u pitanje smisao konkursa namijenjenog medijima nacionalnih manjina. U tom dijelu saopćenje ostaje u okvirima normativne i pravno utemeljene kritike.
Međutim, ključni zaokret nastaje u nastavku. Umjesto da se insistira na preispitivanju odluke Ministarstva, objavljivanju bodovnih lista, zapisnika komisije ili eventualnim pravnim postupcima, fokus se prebacuje na lokalne samouprave Novi Pazar, Tutin i Sjenicu, kao alternativni izvor finansiranja medija na bosanskom jeziku.
Na tom mjestu saopćenje prelazi iz sfere političko-pravne odgovornosti u sferu institucionalnog pragmatizma.
Takav pristup ima svoju logiku. Ako se pretpostavi da bi žalbeni postupci, upravni sporovi ili institucionalna preispitivanja mogli trajati dugo, onda se pokušava obezbijediti makar minimalni kontinuitet finansiranja medija koji proizvode sadržaj na bosanskom jeziku. U tom smislu, Forum 10 ne negira problem, nego ga pokušava “preživjeti“ kroz lokalne mehanizme.
Ali upravo tu nastaje i osnovna slabost ovog pristupa.
Ako je osnovna tvrdnja da je država kroz svoj konkurs zakazala u zaštiti prava nacionalne manjine, onda se logično očekuje da se pritisak usmjeri na tu istu instituciju. To znači zahtjev za transparentnost: pojedinačne bodovne liste, zapisnike komisija, obrazloženja odluka, pa i eventualnu reviziju konkursa. Bez toga, ostaje otvoren prostor za sumnju, ali bez institucionalnog pokušaja da se ona razjasni.
Umjesto toga, u saopćenju izostaje svaka najava pravnog ili institucionalnog osporavanja odluke Ministarstva. Ne pominje se ni mogućnost obraćanja nezavisnim tijelima, niti širi okvir međunarodnih mehanizama zaštite prava manjina.
Time se stvara utisak da se težište rasprave pomjera sa pitanja odgovornosti države na pitanje kako lokalne institucije mogu nadomjestiti ono što je država propustila da uradi.
U tom smislu, lokalne samouprave postaju ključni akter u rješavanju problema koji je nastao na republičkom nivou. To je funkcionalno moguće, ali politički i institucionalno problematično ako se pretvori u trajnu zamjenu, a ne u privremenu mjeru.
Jer ako se svaki propust državnog nivoa sistemski prebacuje na lokalni, onda se postavlja pitanje svrhe državnih mehanizama podrške medijima nacionalnih manjina. Time se rizikuje da se odgovornost razvodni, a da se osnovno pitanje, kriteriji i transparentnost odlučivanja na državnom konkursu, postepeno izgubi iz fokusa.
Važno je naglasiti da Forum 10 u svom saopćenju ne relativizira problem niti brani odluku Ministarstva. Ali način strukturiranja poruke pokazuje jasnu promjenu prioriteta: od insistiranja na odgovornosti prema insistiranju na održivosti.
To jeste pragmatičan pristup. Ali pragmatizam u ovakvim slučajevima ima cijenu: što je veći fokus na alternativnim rješenjima, to je slabiji institucionalni pritisak na izvor problema.
Zbog toga se ovo saopćenje može čitati na dva načina. Kao odgovoran pokušaj da se obezbijedi kontinuitet informisanja na bosanskom jeziku u situaciji institucionalnog izostanka podrške. Ili kao pomjeranje političke i institucionalne energije sa državnog nivoa na lokalni, gdje je kapacitet uticaja veći, ali je doseg rješenja ograničen.
Koja interpretacija će prevladati zavisiće manje od samog saopćenja, a više od toga da li će u narednom periodu uslijediti zahtjevi za transparentnost i preispitivanje odluke Ministarstva, ili će fokus ostati na lokalnim budžetima kao glavnom osloncu medija na bosanskom jeziku.
Jer bez odgovora na pitanje kako i zašto su svi projekti na bosanskom jeziku ostali bez podrške, svaki drugi model ostaje upravljanje posljedicama, a ne rješavanje uzroka.
Izvor: Sandzacke.rs