Porodica je temelj svakog društva. Ako su nam porodice zdrave, zdravo je i društvo. Stoga je u ovom mubarek mjesecu ramazana poseban fokus na provođenje vremena s najbližima. Zajednički iftari, teravije, ali i svakodnevni poslovi u kući postaju prilika za jačanje veza i gradnju zajedništva. Upravo takvo zajedništvo karakteriše porodicu Hamzagić iz Tutina, čija se kuća i tradicija grade već više od sto godina.
Priredio: Teufik Tahirbegović
U Ramazanskom programu Portala Takt, gost je bio Nail Hamzagić, nastavnik u penziji, čija je porodica primjer skladnog življenja i poštovanja tradicija. Njegova priča o porodičnim vrijednostima, ramazanskim običajima i lijepim uspomenama iz djetinjstva osvjetljava ljepotu ovog svetog mjeseca.
Kuća koja govori
Kuća Hamzagića, sagrađena 1908. godine, svjedoči o bogatoj historiji i tradiciji. Nail Hamzagić s ponosom opisuje svoju kuću: “Kuću je sagradio moj djed, Šerif Hamzagić, rođen 1861. godine. Prvi sprat je prizemlje od kamena, a gore je čatma. Pokrivina je bila šindrom, to su drvene ploče koje su se slagale. Poslije 1970. godine smo je malo preuredili, ali ostalo je mnogo toga što nas podsjeća na djetinjstvo.“
Najdraži kutak kuće za Naila je glavna soba, mjesto gdje se porodica okupljala tokom ramazana i bajrama. “Ovo je ta glavna naša soba gdje se je kupio narod u Ramazanu, Bajramu, a mi smo svi ovdje rođeni. Tu smo mi kao djeca odmarali. Tu su bili minderi i široki, i uvek je bilo hladovine. Tu smo sedeli, pričali, zezali se, igrali“, sjeća se Nail.
Ramazanske tradicije i zajedništvo
Ramazan je u kući Hamzagića uvijek bio vrijeme posebnog zajedništva. Nail s ljubavlju opisuje ramazanske običaje: “Kao djeca, radovali smo se iftarima i teravijama. Naši stari, ovdje iz naše ulice, 20, možda i 30 ljudi, oni su išli redovno na teravije, klanjali. Mi bi izašli na ulicu i gledali gdje će oni da svrate. Pošto je bio običaj da svaka kuća primi po jednu noć na posjedak te ljude. To je posebno trebalo da se spremi. Posle jutara se spremilo taj posedak. Kuvali su krompire, siru, kao tada što je bilo. Mi smo se radovali i trčali bi da kažemo majici i ocu: ‘Evo, dolaze sa teravije.’“
Pripreme za iftar bile su prava svečanost. “Naša majka, koja je došla iz Novog Pazara, mlada žena, ona je morala to da spremi iftar na vrijeme za 10-15 ljudi. I poslije, odmah kad se je završio iftar, išli su u džamiju. Poslije toga odmah se je spremao suhur. Sufur je moralo svi da se ustanemo, da lijepo se omijemo i da sufuramo. Posle toga da čekamo sabah. Uzmemo abdest i čekamo sabah“, prisjeća se Nail.
Djed Šerif – čuvar tradicije
Porodica Hamzagića ponosi se svojim korijenima, a posebno djedom Šerifom, koji je bio muftija u Sandžaku. “Djed je govorio staroturskim, persijskim i bosanskim jezikom. Čak je napisao jedan kalendar, u stvari rječnik tih riječi bosanski, persijski i staroturski. Koristio se Kur'anom starim preko 200 godina. Taj Kur'an čuva se, Nedim to zna gdje“, s ponosom ističe Nail.
Djed Šerif bio je čovjek velikog znanja i širine duha. “Dolazili su mu gosti iz raznih krajeva, a on je uvijek imao vremena za sve. Bio je to čovjek koji je svojim primjerom učio nasljednike vrijednostima znanja, poštovanja i skladnog življenja“, dodaje Nail.
Ramazan tada i sada
Kada se uporede ramazanske tradicije iz prošlosti s današnjicom, Nail ističe da je nekada bilo teže, ali i ispunjenije.
“Tad je bilo teže. Teže je u stvari i majkama, i sestrama spremiti iftar i spremiti sufur. I uveče na sufur mi struje ne stajalo 12 sati. Ja to pametim u Tutinu. Imao je čovek koji je bio plaćan sa gočem, neki mali goč. I on je išao ulicom našom i udarao joj goč i budio je Hamzagiće. Jer to je samo za Hamzagiće bio. Tad nije imalo ovih kuća dole. I mi bi se budili na sufur, da sufuramo. Nije imalo struje, ali nije imalo ni lampi na gas, na petrolej. I to bi bilo sve spremno. Naša majka i naša hala neki put nisu ni spavali, nego su mijesili pite, pripremali da bi to bilo sve u redu“, prisjeća se Nail.
Lijepo je imati porodicu
Na kraju razgovora, Nail Hamzagić ističe koliko je važno čuvati porodične vrijednosti i tradicije. “Porodica je temelj svega. Mi smo sretni što imamo ovu kuću, ovu historiju i ove uspomene. Ali najvažnije je što imamo jedni druge“, zaključuje Nail.
Ovaj razgovor s Nailom Hamzagićem podsjeća nas na ljepotu ramazana, važnost porodice i snagu zajedništva. Neka nam ovaj mjesec donese blagoslove i podsjeti nas na vrijednosti koje nas čine boljim ljudima.