U digitalnom prostoru koji sve više postaje bojište identitetskih ratova, ime Ismeta Azizija posljednjih godina pojavljuje se kao jedan od najaktivnijih aktera sistemske kampanje usmjerene protiv bošnjačkog identiteta u Sandžaku.
Autor: Teufik Tahirbegović
Ono što Azizi radi nije akademska rasprava niti slobodna historijska interpretacija. To je osmišljena propagandistička operacija čiji je cilj jasan: albanizacija Bošnjaka Sandžaka kroz historijski revizionizam, manipulaciju naukom i ontološko negiranje jednog naroda.
Jedan od omiljenih Azizijevih alata je pozivanje na ugledna akademska imena kako bi svojoj propagandi dao privid naučne utemeljenosti. Pozivanje na radove poput onih Aleksandra Stipčevića služi isključivo kao naučni paravan iza kojeg se krije ideološki revizionizam. Ova tehnika nije nova i koriste je propagandisti širom svijeta. Uzeti jedno ime, jednu rečenicu ili jedan podatak iz ozbiljnog naučnog rada i izvući ga iz konteksta kako bi se potkrijepila teza koja s tim radom nema gotovo ničeg zajedničkog, klasičan je primjer manipulacije naukom.
Stipčević i drugi ozbiljni istraživači ilirskog supstrata nikada nisu tvrdili ono što Azizi želi da iz njihovih radova izvuče. Ilirski supstrat postoji kod gotovo svih balkanskih naroda, Srba, Hrvata, Bošnjaka, Albanaca i Grka. On nije ekskluzivno vlasništvo albanskog naroda, niti ikome daje pravo na tuđu teritoriju ili tuđi identitet.
Formula “Iliri su Albanci” i pešterska obmana
Središnja osa Azizijevog narativa je stara i odavno osporena formula po kojoj su Iliri direktni preci isključivo Albanaca te da svaki trag ilirskog prisustva na nekom prostoru automatski znači da je taj prostor albanski od antike. Primjenom ove logike na Pešter, Azizi pokušava proglasiti jedno od najprepoznatljivijih bošnjačkih područja Sandžaka albanskom teritorijom.
Nauka ovu tezu ne podržava. Ilirska plemena nestala su kao prepoznatljiva etnička i kulturna zajednica vijekovima prije formiranja modernih balkanskih naroda. Bošnjaci su narod čiji je identitet formiran kroz složene historijske procese koji su uslijedili dugo nakon nestanka ilirskog etnosa. Tvrditi da albanski toponimi na Pešteri dokazuju prisustvo od tri hiljade godina, a ne kasnija migratorna kretanja brđanskih plemena u XVII i XVIII vijeku, nije historijska interpretacija. To je historijski nonsens koji ne bi prošao ni na osnovnoj akademskoj recenziji.
Hronološka manipulacija kao metoda
Posebno perfidna dimenzija Azizijevog pristupa je namjerno miješanje vremenskih razdoblja. Antičko doba, srednji vijek, osmanski period i moderna era kod njega se stapaju u jednu homogenu masu iz koje se izvlače zaključci koji ne poštuju ni elementarnu historijsku metodologiju. Albanski toponimi koji su rezultat migracija od prije sto ili dvjesta godina prikazuju se kao dokaz tisućljetnog kontinuiteta, dok se bošnjačka prisutnost na istom prostoru ignorira ili proglašava naknadnom.
Ovakav pristup nije greška. On je metoda. Cilj je stvoriti konfuziju, zasuti prostor lažnim podacima i pseudonaučnim tvrdnjama te iscrpiti one koji pokušavaju odgovoriti točnim historijskim argumentima.
Ontološko negiranje Bošnjaka
Ono što Azizijevu propagandu čini posebno opasnom nije samo historijski revizionizam, to radi mnogo aktera u regionu. Ono što ga izdvaja je eksplicitni cilj ontološkog negiranja bošnjačkog identiteta. Azizijev narativ ne govori samo da je Pešter bila albanska. On tvrdi da su sami Bošnjaci zapravo albanskog ili islamiziranog porijekla koje ne odgovara njihovom bošnjačkom identitetu. No, bosasnki jezik, bosanska kultura i bošnjačko ime prikazuju se kao vještačka maska nametnuta izvana.
Ovo je direktni napad na temelje identiteta jednog naroda i nije slučajan. Narod koji sumnja u vlastiti identitet, koji se pita ko zapravo jeste i odakle dolazi, narod je koji je ranjiv, lako manipulabilan i nesposoban za organizovanu odbranu vlastitih interesa.
Geopolitički kontekst koji se ne smije ignorisati
Azizijeva kampanja ne odvija se u vakuumu. Ona je dio šireg geopolitičkog projekta prisutnog u određenim albanskim nacionalističkim krugovima, koji teži redefinisanju etničke karte Balkana kroz historijski revizionizam, demografske manipulacije i kulturno-identitetski inžinjering. Sandžak, kao prostor na razmeđi Srbije i Crne Gore s pretežno bošnjačkim stanovništvom, odavno je na mapi onih koji žele preoblikovati ovaj region prema vlastitim geopolitičkim interesima.
Bošnjaci Sandžaka moraju biti svjesni da ono što Azizi radi nije usamljeni čin jednog entuzijaste. To je dio sistemskog nastojanja da se oslabi bošnjački identitet, fragmentira bošnjačka zajednica i pripremi teren za buduće geopolitičke zahtjeve koji nemaju nikakve veze s historijskom istinom.
BNV kao (ne)svjesni saveznik revizionizma
Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da Bošnjačko nacionalno vijeće Aziziju ponovo daje institucionalni prostor i legitimitet. Proteklih dana, upravo na naučnom skupu organizovanom povodom Dana bošnjačke nacionalne zastave, jednog od najznačajnijih bošnjačkih blagdana, Azizi je bio prisutan kao učesnik. Pojavljivanje čovjeka koji sistemski radi na negiranju bošnjačkog identiteta na skupu koji taj identitet treba slaviti i štititi nije samo kontradikcija.
To je institucionalni propust koji ozbiljno dovodi u pitanje uredničku i programsku odgovornost BNV-a. Institucija koja zastupa interese bošnjačkog naroda ne smije biti prostor u kojem propagandisti dobijaju akademski paravan i bošnjačku pozornicu za širenje narativa koji taj isti narod negira. Ako BNV ne prepoznaje ili ne želi prepoznati razliku između slobodne akademske rasprave i organizovane identitetske propagande, onda se opravdano postavlja pitanje koliko je ta institucija zaista sposobna da brani ono zbog čega postoji.
No, Bošnjaci Sandžaka nisu prazan prostor koji čeka da mu neko drugi napiše historiju. Oni su narod s jasnim korijenima, bosanskim jezikom, slavenskom niti i islamskom tradicijom koja zajedno čine jedinstven i neporeciv identitet. Taj identitet branjen je krvlju kroz vjekove i nije ga moguće izbrisati pseudonaučnim objavama na društvenim mrežama, ma koliko one bile učestale i glasne.
No, sama historijska istina nije dovoljna ako se ne izgovori glasno i organizovano. Bošnjačke institucije, intelektualci, mediji i civilno društvo moraju sistemski i argumentovano odgovarati na svaki pokušaj revizionizma. Šutnja u ovakvim trenucima nije mudrost. Ona je kapitulacija. A kapitulacija pred propagandom uvijek ima cijenu koju plaćaju buduće generacije.
Izvor: Sandzacke.rs