Nedavno su Srbi iz Crnugovića – na tromeđi Priboja, Rudog i Pljevalja – na ulazu u selo osveštali krst, kao najavu izgradnje crkve. Prethodno su, u centru mjesta, komšije Bošnjaci sagradili mejtep koji nameravaju da pretvore u džamiju, pa se mnogi pitaju hoće li ove dvije bogomolje dodatno učvrstiti ili “olabaviti” dosadašnju slogu, pišu “Novosti”.
“Crnugovići su kao ‘oblanda’, sa redom srpskih, redom muslimanskih, pa opet srpskih kuća i sve tako… Ukupno je to pedesetak domova koji su izmešani baš kako i naše livade, njive, voćnjaci i pašnjaci. Na hiljadu metara nadmorske visine, međutim, nikada nije bilo ni ružne reči, jer je zemlja rodna, a ljudi pitomi i nadaleko poznati po prijateljstvima, pa čak i međusobnim kumstvima. Nažalost, nove generacije su rasute po svetu, škola u centru sela je zatvorena pre više od tri decenije, a sada počinje i takmičenje u “odanosti veri”, kojeg nije bilo kada je ovde živelo više od 500 ljudi”, kaže Dragan Ikonić, koji u zavičaj iz Rudog dolazi nakratko, mahom ljeti…
Na putu koji kroz Crnugoviće vijuga između kuća Bukvića i Vojnovića, pa Mandala, Kurtovića, Delića i Slatina, srećemo i Idriza koji kaže da je nedavno započeo obnovu porodične kuće, a sav materijal mu dovozi komšija Rajko Vojnović.
“Supruga mi je umrla, a tri sina i dve kćerke, od kojih imam 11 unučadi, žive od Istanbula, preko Prijepolja do Priboja, u kojem sam ja zaradio penziju kao vatrogasac u “Poliesteru”. Ovde nikada nije bilo svađe, niko nije bežao ni kada je plamteo verski rat”, ističe domaćin.
U nastavak sloge vjeruje i Olga Bukvić koja gradi kuću u Crnugovićima, jer joj u Priboju živi jedan sin, a drugi je u Njemačkoj…
“Mi smo od ruđanskog Međurječja kroz koje prolazi put za Pljevlja udaljeni oko četiri kilometra. Pripadamo pribojskoj mjesnoj zajednici Sastavci, na 15 kilometara od graničnog prelaza Uvac”, objašnjava Razija Mandal (78), do čije kuće se nalazi odavno napuštena OŠ “19. decembar”, kasnije preimenovana u “9. maj”.