Izjava Ane Brnabić, u kojoj je religijski uzvik “Allahu ekber“ nazvala “gadošću“, nesumnjivo je skandalozna i politički neodgovorna. Kada to kaže predsjednica Skupštine, to se ne može svesti na lapsus – to je poruka koja dodatno potkopava povjerenje Bošnjaka u institucije Srbije. Međutim, ono što slijedi nakon toga jednako je simptomatično: SDA Sandžaka danas je reagovala starim, već viđenim receptom – pozivom na internacionalizaciju i alarmiranje međunarodnih organizacija.
Piše: Teufik Tahirbegović
U saopćenju se kaže da je Brnabićkina izjava “šovinistička“ i da predstavlja “dehumanizaciju svih onih ljudi koji koriste izraz ‘Allahu ekber’ za veličanje Boga“, te da time “narušava odnose između pripadnika različitih vjera i nacija sa pripadnicima islama i pripadnicima bošnjačkog naroda“. SDA je otišla i korak dalje, poručujući da Brnabić “želi da islamofobiju nametne kao prihvatljivu normu društvenog ponašanja“.
Da li je Brnabićkina uvreda dovoljna da se pitanje Sandžaka ponovo nađe na međunarodnoj agendi? Realno – nije. Evropska unija, OEBS ili OIC neće zbog jedne nesmotrene i uvredljive izjave mijenjati politiku prema Srbiji. SDA to vrlo dobro zna, ali joj je korisno da glumi “čuvara naroda“ i time sebi produžava politički vijek.
Ovakav pristup, međutim, nosi dvostruku štetu. Prvo, banalizuje stvarnu borbu protiv diskriminacije i islamofobije, jer se sve svodi na jeftinu političku retoriku i saopćenja za medije. Drugo, produbljuje jaz između građana i institucija, jer se stvara dojam da je jedina zaštita Bošnjacima spoljašnji faktor, a ne njihovo političko učešće i izgradnja demokratskih institucija unutar Srbije.
Brnabićkin ispad jeste opasan simptom, ali odgovor SDA Sandžaka je već prepoznatljiv šablon koji, na duže staze, ne donosi rješenje – nego samo održava status quo i Ugljaninovu političku relevanciju.
Izvor: Sandzacke.rs