Maho Pekar, čija je pekara u Prijepolju poznata širom regiona, bio je više od pekara. Bio je human, druželjubiv čovjek i majstor svog zanata.
Mahmut Mujagić, ili kako su ga svi znali, Maho pekar, preselio se u Prijepolje iz Donjeg Vakufa 1936. godine. Pekarski zanat nije naučio odmah. Prvo je radio sa kolima, prevozeći robu. Tek nakon nekoliko godina, pristao je da uči zanat kod pekara Krešteljice Ethema.
Za vrijeme rata pekao je za sve vojske koje su prolazile kroz Prijepolje. Poslije rata je kratko radio u državnoj pekari, a potom otvorio svoju prvu pekaru u drugom dijelu grada. Međutim, vlasti su ga zatvorile i srušile pekaru jer nije htio da radi u državnoj pekari.
Maho se nije dao. Polovinom šezdesetih godina kupio je kuću u Vakufu sa pekarom u prizemlju, koja i danas nosi njegovo ime. On je za pekaru platio 1.300.000 dinara.
Maho je bio pošten i human čovjek. Davao je ljudima i na veresiju, a kako kaže njegov sin Saudin , neki dugovi su se vratili i nakon Mahove smrti.
Maho je pekao na hrastovom drvetu, što se pored tradicionalne recepture, smatra jednom od najvažnijih stavki za ukus hljeba, lepinja i ćevapa.
Maho Pekar je za života postao brend Prijepolja. I danas, 25 godina nakon što je pekaru preuzeo Salko Bajramović, kvalitet je na prvom mjestu. Salko je od Mahe naučio mnogo toga, a posebno izdvaja njegovu finu narav i smisao za humor.
Iako nijedno od Mahove peterice djece nije nastavilo porodični posao, pekara i dalje opstaje kao testament njegovom radu i posvećenosti.
Pogledajte priču o čuvenom pekaru Mahu u prilogu TV Forum iz Prijepolja: