Najnovija odluka Općine Tutin da sprovede konverziju oko 15 hektara pašnjaka u mjesnoj zajednici Detane, još jednom pokazuje sav cinizam i neodgovornost lokalne vlasti predvođene SDA Sandžaka. Radi se o zemljištu Mjesne zajednice Detane koje su decenijama koristili mještani sela Pope, Godovo, Raduša i Detane – o zajedničkom dobru koje je omogućavalo život i održivost ruralne ekonomije.
Umjesto da to zemljište ostane u funkciji sela i stočara koji od njega zavise, vlast je, administrativnim trikom i bez ikakve javne rasprave, pretvorila pašnjake u javnu svojinu općine i zemljište na građevinskom području. To je prvi korak ka daljoj prodaji, najvjerovatnije investitorima bliskim strukturi SDA Sandžaka, koji se godinama pojavljuju kao privilegovani kupci kada je u pitanju rasprodaja općinske imovine.
Posebno je poražavajuća uloga lokalnih satelita vlasti, grupe građana Bajra Gegića, koji su ostali jedini lojalni partneri vladajuće garniture u Tutinu. Umjesto da štite interese sela iz kojih potiču, oni svojim ćutanjem i podrškom postaju saučesnici u tihom prisvajanju resursa koji pripadaju mještanima.
Planom detaljne regulacije (PDR) “Pope–Godovo” izvršena je promjena namjene zemljišta – iz poljoprivrednog u gradsko građevinsko. Ova odluka iskorištena je kao paravan za interese uske grupe, a ne za dobrobit građana. To nije samo pravni trik, već direktan udar na principe demokratskog odlučivanja i na pravo stanovnika da učestvuju u upravljanju resursima koji su generacijama bili njihovi.
U skladu sa Zakonom o javnoj svojini i članom 102. Zakona o planiranju i izgradnji, pravo korišćenja nad predmetnim zemljištem prešlo je u pravo svojine jedinice lokalne samouprave – Općine Tutin, i to bez naknade, stupanjem zakona na snagu 2009. godine. Time je izvršen prenos vlasništva sa Republike na Općinu Tutin, što u praksi znači da mjesna zajednica nema pravni osnov da samostalno raspolaže tim zemljištem niti da odlučuje o davanju saglasnosti za njegovo korišćenje.
Pravno posmatrano, ovaj prenos vlasništva bio je zamišljen kao mehanizam decentralizacije – da se zemljište bliže stavi pod ingerenciju lokalnih vlasti i da se omogući racionalnije planiranje razvoja. Međutim, u slučaju Tutina, takvo zakonsko rješenje postalo je osnova za zloupotrebu. Umjesto da se zemljište koristi u interesu svih građana, općinska administracija ga tretira kao vlastiti politički plijen.
Problem je utoliko ozbiljniji što se odluke o prenamjeni zemljišta, poput one iz PDR “Pope–Godovo“, donose iza zatvorenih vrata i pod krinkom “zakonske procedure“. Zakonski okvir se pritom koristi selektivno – naglašava se pravo općine, dok se potpuno ignoriše dužnost transparentnosti i obaveza uključivanja građana u odlučivanje. To faktički znači da pravna norma, umjesto da bude zaštita javnog interesa, postaje paravan za privatne interese i političke dogovore.
U tom kontekstu, pozivanje na zakone gubi svoju suštinsku svrhu. Umjesto da garantuju jednakost i javnost procesa, oni se u praksi pretvaraju u instrument legalizacije samovolje lokalne vlasti. Time je povrijeđen ne samo duh zakona, već i osnovni demokratski princip – pravo građana da odlučuju o resursima koji su generacijama bili njihov zajednički identitet i egzistencijalna osnova.
Ekonomska šteta po sela je očigledna: seljaci ostaju bez pašnjaka za stoku, troškovi proizvodnje rastu, a poljoprivreda postaje neodrživa. Društvena nepravda je još očiglednija – javno dobro pretvara se u privatni profit, a oni koji od toga zavise ostaju bez ikakve naknade ili zaštite.
Upravo ovakve politike objašnjavaju zašto se sela Tutina prazne, zašto mladi odlaze i zašto je stočarstvo – nekada oslonac lokalne ekonomije – na ivici propasti. Vlast SDA Sandžaka ne pokazuje nikakav interes za očuvanje ruralne zajednice. Njihov jedini interes ostaje – kako da zemljište pretvore u beton, a javne resurse u privatni kapital.
Ovo nije razvoj. Ovo je hajdučija u režiji vlasti i njenih satelita. I sve dok lokalna zajednica ćuti, vlast će nastaviti da im otima i ono malo što im je ostalo.
Izvor: Sandzacke.rs