Ministar turizma i omladine Husein Memić odgovorio je na optužbe nakon što je na Beogradskom sajmu turizma promovisan hotel “Vilina Vlas” iz Višegrada, bez ijedne rečenice o onome što se u tom objektu događalo tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Autor: Nedžad Smailagić
“Iako je Ramazan, mjesec u kome muslimani prekidaju svaku vrstu ogovaranja, spletkarenja, neki se drznu da i u ovom svetom mjesecu napadaju druge šireći fitnu i smutnju. Neću pominjati imena niti vraćati, čekaću da prođe Ramazan jer ne bih da kvarim post zbog onih koji samo od posta imaju glad i žeđ”, naveo je Memić.
Ministar je istakao da Ministarstvo turizma i omladine nema nikakvu ulogu niti nadležnost u selekciji izlagača.
“To je isključivo na organizatoru, a u ovom slučaju je to ‘Beogradski sajam’. Preduzeće ‘Beogradski sajam’ ne posluje u sklopu ministarstva, direktora ne imenuje ministar, niti se pomenuto preduzeće finansira novcem ministarstva”, kazao je Memić.
Protiv relativizacije zločina
Memić je istakao da je lično protiv bilo kakve relativizacije zločina.
“Želim da budem potpuno jasan: lično i bez ikakve zadrške, protiv sam bilo kakve relativizacije zločina, kao i protiv svake promocije projekata, investicija ili nekretnina koje su na bilo koji način povezane sa ratnim zločinima ili njihovim posledicama. To je nedopustivo za grad Višegrad i Turističku organizaciju pomenutog grada na čijem se štandu našao pomenuti baner sa nazivom hotela Vilina Vlas. Takve pojave smatram neprihvatljivim i suprotnim vrijednostima koje turizam, kao oblast saradnje i povezivanja ljudi, treba da predstavlja”, poručio je ministar.
Organizator Međunarodnog sajma turizma u Beogradu je Beogradski sajam, jedna od najznačajnijih sajamskih i izložbenih kuća u Srbiji. Sajam se tradicionalno održava u halama Beogradskog sajma i okuplja domaće i međunarodne turističke organizacije, agencije, turističke centre i druge izlagače iz regiona i svijeta.
“Vilina vlas” je na sajmu predstavljen kao hotel sa spa-uslugama i pogledom na šumu, a ne kao mjesto koje su preživjele žene identificirale kao prostor zatočenja, sistematskog silovanja, mučenja i ubistava.
U “Vilinoj Vlasi” je, prema izvještaju posebnog Komiteta UN iz 1994. godine, tokom 1992. godine silovano oko 200 žena. Neke od njih su ubijene, a neke su izvršile samoubistvo.
Seksualno nasilje u Višegradu bilo je instrument etničkog čišćenja. Kada se takva lokacija danas izlaže kao turistički proizvod, bez jasnog priznanja zločina, to je nastavak politike negiranja počinjenih zločina.
Za Bošnjake, a posebno za preživjele žene Višegrada, ovo je još jedna uvreda i poniženje.