“Tako mi vremena – čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje”
Časni Kur'an Sura Al-‘Asr – Vrijeme.
Tako je svoje prisjećanje na Muamera ef. Zukorlića, iznenadno preminulog potpredsjednika Narodne skupštine Srbije, bivšeg muftiju sandžačkog započeo policajac Milo Šćekić, Crnogorac, policajac koji radi u obezbeđenju zgrade Osnovnog suda u Kolašinu, koji je tvrdi da je pročitao više od 3.000 knjiga i da zna Kur'an napamet.
“Malo je ljudi koji svojim životom nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, koji su svojom velikodušnošću sposobni srušiti onu vještačku branu koja dijeli nacione, vjere i uvjerenja. Podstaknut tim spoznajama, ali i znatiželjom, ljubopitljivošću, i željom da pokažem da baštinim slična uvjerenja, inicirao sam razgovor sa tadašnjim muftijom Zukorlićem. Iz našeg razgovora sam ponio toliko impresija da sam kasnije u neposrednim razgovorima, na predavanjima, pa i televizijskim emisijama, na veliko zadovoljstvo publikuma interpretirao taj razgovor, ostajući do kraja fasciniram muftijinim duhom, razumijevanjem, erudicijom, ali i neposrednošću i velikodušnošću koju mi je toga dana tako raskošno ukazao”, naveo je Šćekić.
“Malo je ljudi koji svojim životom nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, koji su svojom velikodušnošću sposobni srušiti onu vještačku branu koja dijeli nacione, vjere i uvjerenja. Podstaknut tim spoznajama, ali i znatiželjom, ljubopitljivošću, i željom da pokažem da baštinim slična uvjerenja, inicirao sam razgovor sa tadašnjim muftijom Zukorlićem. Iz našeg razgovora sam ponio toliko impresija da sam kasnije u neposrednim razgovorima, na predavanjima, pa i televizijskim emisijama, na veliko zadovoljstvo publikuma interpretirao taj razgovor, ostajući do kraja fasciniram muftijinim duhom, razumijevanjem, erudicijom, ali i neposrednošću i velikodušnošću koju mi je toga dana tako raskošno ukazao”, naveo je Šćekić.
Muftija je, dodao je, bio i ostao čovjek najdublje porinut u duhovnost Islama.
“Dosezao je u svom duhu vremena Ashaba, pa i Ensarija, ali i čovjek tradicije, nasljednik ljudske duhovne baštine koji je brinuo za očuvanje onog znanja i duha čiji tragovi u ljudskom nasljeđu bude aktivnu potragu za onim neprolaznim, univerzalnim, vječnim. Toliko puta je znao ponoviti da “teži tome da Bošnjaci budu poštovani u svojoj državi Srbiji”, a zatim i ponoviti da svi mi moramo raditi na pomirenju i oprostu koji će nas sve intezivnije spajati i ujedinjavati”, ističe Šćekić.
Muftija Zukorlić je u samom sebi, u svom duhu i djelu srušio onu neprirodnu branu koja nas na Balkanu, na žalost, još uvijek dijeli.
“Branu između Istoka i Zapada, islama i pravoslavlja, molitve i dove, vjernika i onih koji će to tek postati, Rumija, Selimovića i Skendera Kulenovića… U svakom je od nas, negdje u zametku, zavještano neko usavršavanje, i na nama je da to osvijestimo i nastavimo duhovno zavještanje pomirenja i oprosta koje nam je ovaj veliki čovjek toliko puta ukazao. Molimo Allaha dž.š. da mu podari Džennetu-l-Firdeus, a porodici, i cijelom bošnjačkom i muslimanskom ummetu, ali i svom dobronamjernom narodu, sabur”, napisao je Šćekić, te citirao hadis poslanika Muhammeda s.a.v.s.:
“Meni najbliži od vas bit će o¬ni koji imaju najljepši ahlak (karakter), koji su skrušeni i koji mire i zbližavaju.”