Ministar za pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost Usame Zukorlić otvorio je na sjednici Vlade Republike Srbije pitanje institucionalnog položaja muslimana u Srbiji kroz zahtjev da se slobodni dani za Bajram regulišu zakonom, a ne samo preporukama.
“Upravo smo završili zasjedanje Vlade Republike Srbije. Danas sam govorio na Vladi. Zahvalio sam se Vladi što je zaključkom povećala preporuku broja slobodnih dana sa 1+1 na 1+2 za Kurban bajram. Međutim, istakao sam da je to daleko od dovoljnog i tražio ubrzanje postupanja po inicijativi o izmjenama Zakona o praznicima koje sam pokrenuo iz svojih nadležnosti u februaru ove godine”, istakao je Zukorlić nakon sjednice Vlade.
Njegov istup ima širi politički i društveni značaj jer se ne odnosi isključivo na vjerska prava, već i na pitanje ustavne ravnopravnosti i položaja bošnjačke zajednice u državnom sistemu.
Zukorlić je insistirao da se postojeća praksa, prema kojoj Vlada uoči Bajrama donosi neobavezujuće preporuke poslodavcima, zamijeni zakonskom obavezom. Time je pitanje praznika postavio u okvir ustavnih prava, pozivajući se na članove 21. i 44. Ustava Srbije koji garantuju jednakost građana i slobodu vjeroispovijesti.
Politički gledano, ova inicijativa predstavlja pokušaj da se pitanje prava muslimana institucionalizira kroz zakon, umjesto da ostane predmet povremenih administrativnih odluka i političke dobre volje. Zukorlić posebno naglašava neravnopravan odnos u važećem zakonskom okviru: pripadnici islamske vjeroispovijesti imaju po jedan slobodan dan za Ramazanski i Kurban bajram, dok su pripadnicima pravoslavne vjeroispovijesti zakonom garantovani višednevni praznici za Vaskrs, Božić i krsnu slavu.
Njegova inicijativa iz februara 2026. godine predviđa tri neradna dana za Ramazanski bajram i četiri dana za Kurban bajram, čime bi se, prema obrazloženju Ministarstva, zakon uskladio sa ustavnim principom jednakosti. Time se prvi put u institucionalnoj formi otvara pitanje standarda kolektivnih prava muslimana u Srbiji kroz oblast rada, obrazovanja i javne uprave.
Važan dio Zukorlićeve poruke odnosi se i na djecu u školama, odnosno zahtjev da bajramski dani budu priznati i učenicima, a ne samo zaposlenima. Time se tema premješta iz domena individualnog prava zaposlenih u širi okvir društvenog priznanja vjerskog identiteta muslimana u Srbiji.
Ovakav pristup može imati i regionalnu političku dimenziju, posebno u Sandžaku, gdje su pitanja ravnopravnosti Bošnjaka i institucionalnog priznanja identiteta dugo prisutna u političkom diskursu. Zukorlić ovom inicijativom pokušava profilirati svoju političku poziciju kroz kombinaciju državne institucionalnosti i zastupanja prava bošnjačke i muslimanske zajednice.
Istovremeno, zahtjev otvara i širu debatu u Srbiji o odnosu sekularne države prema vjerskim zajednicama, modelima prazničnog zakonodavstva i pitanju da li postojeći sistem zaista odražava ustavni princip jednakosti svih građana bez obzira na vjeroispovijest.
