Prema pisanju magazina STAV, historijski islamski prostor Musala u Prijepolju i dalje nije vraćen Islamskoj zajednici, unatoč javnim obećanjima direktora Agencije za restituciju Srbije Strahinje Sekulića koji je još 2024. godine najavio da će to pitanje biti riješeno do kraja te godine. Sada je 2026. godina, a situacija se, kako novinarka STAV-a Elirija Hadžiahmetović navodi, nije promijenila ni za dlaku.
Musala, koja prema arheološkim istraživanjima datira iz 16. stoljeća i najvjerovatnije je sagrađena oko 1530. godine, oduzeta je sredinom prošlog stoljeća odlukom tadašnjih komunističkih vlasti. Narodni odbor Općine Prijepolje zabranio je njenu upotrebu, izmjestio nekoliko mezarova s nišanima, a prostor je potom nekoliko godina služio kao dječije nogometno igralište i mjesto za postavljanje ringišpila koji su ljeti gostovali u gradu na Limu.
Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća na zemljištu Musale podignuti su objekti preduzeća “Svetlost”. Firma je devedesetih godina privatizirana, a kasnije i likvidirana. Danas taj prostor, koji je nekad bio sveto mjesto prijepoljskih Bošnjaka, služi kao divlja deponija, što samo po sebi govori o tome koliko se institucije brinu o ovom historijskom lokalitetu.
Prvi koraci ka zaštiti
Odbor za obnovu i zaštitu Musale, na čelu s arhitektom Mehmedom Hadžišehovićem, osnovan je 2006. godine. Tri godine kasnije, na inicijativu tadašnjeg direktora Muzeja Asima Bećirovića i etnologinje Miroslave Ljujić, Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Kraljeva evidentirao je Musalu kao nepokretno kulturno dobro i arheološko nalazište. To je bio prvi značajan institucionalni korak prema njenoj zaštiti, koji je podrazumijevao da niko, pa ni vlasnik parcele, ne može izvoditi radove bez uvjeta koje propisuje nadležna služba.
Arheološka istraživanja koja su uslijedila, a kojima je rukovodio arheolog Mustafa Baltić s kolegama, donijela su značajne nalaze. Već na samom početku iskopavanja pronađen je mihrab, a malo kasnije i minber te kamena ograda, što je potvrdilo historijski i vjerski značaj ovog lokaliteta.
Obećanja koja nisu ispunjena
Nakon što je novi saziv Bošnjačkog nacionalnog vijeća početkom 2019. godine ponovio inicijativu za obnovu Musale, uslijedilo je dugo zatišje. Tek 2024. godine direktor Agencije za restituciju Srbije Strahinja Sekulić javno je izjavio da će Musala biti vraćena Islamskoj zajednici, preuzevši osobnu odgovornost za rješenje ovog pitanja do kraja te godine.
Ta obećanja, prema pisanju STAV-a, nisu ispunjena. Agencija za restituciju u odgovoru na upite navodi da je riječ o veoma složenoj upravnoj stvari, te da pitanje prethodne zaštite kulturnih dobara nije u njenoj nadležnosti već predstavlja prethodno pitanje za sam postupak restitucije. Kao dodatnu komplikaciju navode i to da se na katastarskoj parceli nalaze objekti sagrađeni u periodu SFRJ, što dodatno usložnjava cijeli postupak.
Dvije islamske zajednice, jedno sporno pitanje
Posebnu pravnu komplikaciju u procesu restitucije predstavlja i pitanje kojoj će islamskoj zajednici Musala biti vraćena. U Srbiji se naime dvije organizacije, Mešihat Islamske zajednice u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru, čiji je Rijaset u Sarajevu, i Islamska zajednica Srbije sa sjedištem u Beogradu, smatraju ravnopravnim pravnim sljedbenicima nekadašnje jedinstvene Islamske zajednice FNRJ. Takav stav zauzeo je i Ustavni sud Srbije, a u skladu je i s praksom Evropskog suda za ljudska prava kada je riječ o podijeljenim vjerskim zajednicama koje su u prošlosti bile jedinstvene.
To u praksi znači da ni sama Agencija za restituciju zasad ne može jasno odgovoriti kome će Musala na kraju biti dodijeljena, što cijeli proces čini još neizvjesnijim.
Lokalna vlast: Ništa se nije radilo
Ni na lokalnom nivou situacija nije ohrabrujuća. Zamjenik predsjednika Opštine Prijepolje Elvin Banjica u izjavi za STAV priznao je da se po ovom pitanju praktično ništa nije radilo, dodajući da je iz općinske arhive pokušao pronaći relevantnu dokumentaciju, ali bez značajnog rezultata. Izrazio je stav da bi Musala trebala biti obnovljena u svom izvornom obliku, a ne pretvorena u poslovni ili drugi komercijalni prostor.
Bivši direktor Muzeja Asim Bećirović, jedan od ključnih inicijatora zaštite Musale, ukazuje na još jedan ozbiljan problem. Generalnim planom regulacije Prijepolja iz 2014. godine na prostoru Musale predviđen je stambeno-poslovni prostor. Taj plan je i dalje na snazi jer novi nije donesen, što znači da postoji i formalna prepreka obnovi Musale u njenom izvornom obliku.
Do zaključenja teksta, direktor Vakufske direkcije Islamske zajednice u Srbiji i muftija sandžački Abdurrahman ef. Kujević nisu odgovorili na upite magazina STAV o ovoj temi.
Musala u Prijepolju nije samo vjerski objekat. Ona je živi svjedok historije sandžačkih Bošnjaka, njihove kulture i identiteta. Svođenje ovog lokaliteta iz 16. stoljeća na divlju deponiju dovoljno govori o tome kakav tretman historijsko naslijeđe Bošnjaka dobija od institucija koje bi trebale biti njegovi čuvari. Obećanja dolaze i prolaze, rokovi se ne poštuju, a Musala i dalje čeka.