Dok lokalna vlast predvođena SDA Sandžaka nastoji u javnosti progurati lažnu priču da je Tutin “najmlađi grad na Balkanu”, njegove ulice sve više podsećaju na filmske scene pustih postapokaliptičnih gradova. Ironično, isti oni koji snose najveću odgovornost za masovno iseljavanje iz Tutina sada se diče brojkama koje su, u najboljem slučaju, tek statistička varka.
Piše: Teufik Tahirbegović
Zašto SDA Sandžaka uporno gura priču o Tutinu kao “mladom gradu”? Zato što pokušava prikriti istinu – masovno iseljavanje u vrijeme njihove vlasti, koje je premašilo sve crne periode u historiji ovog kraja. Čak ni u vrijeme zloglasnog Aleksandra Rankovića Bošnjaci nisu ovako masovno napuštali Tutin.
Zvanične brojke možda prikazuju pozitivan prirodni priraštaj, ali stvarnost je drugačija. Ljudi odlaze, stalno i u velikom broju. Tačnih podataka o tome koliko je Tutinaca napustilo grad u posljednjih 30 godina nema. I to nije slučajno. O tim brojkama se nikad nije ozbiljno govorilo jer bi one razotkrile poraznu istinu o vladavini SDA Sandžaka.
Umjesto da traže rješenja i preuzmu odgovornost ili još bolje sjašu napokon sa grbače ovog naroda, oni skrivaju katastrofu iza praznih fraza o “mladom gradu“. A svaki napušteni dom, sve praznije školske učionice i puste ulice svjedoče o pravoj slici Tutina – gradu koji vlast iz godine u godinu ostavlja bez ljudi i budućnosti.
Oni koji dugo nisu bili, ili nisu nikada bili, a danas dođu u Tutin, često se zadive novim zgradama i urbanim promjenama. Ipak, ne znaju da je pravi duh ovog grada odavno nestao. Novi duh grada danas simbolično čuvaju tarabe na gradskom trgu pored pojila, poznatog kao gradska fontana — kao nježni znak sjećanja na one koji su napustili rodna sela u potrazi za boljom budućnošću.
Svaki tvrdokorni pristalica SDA na kritike o masovnom odlasku iz Tutina odgovara opštim frazama da se to dešava svuda na Balkanu. Međutim, to nije tačno — ovakav talas iseljavanja kakav postoji u Tutinu nema ni u Novom Pazaru, ni u Sjenici, niti u cijelom okolnom kraju. To je surova istina koju ne mogu prikriti ni najvještije političke laži.
Državna podrška u prikrivanju stvarnosti
Država je dodatno pomogla da se stvarna slika prikrije, posebno tokom posljednjeg popisa stanovništva. Sve je učinjeno da se ne vidi koliki je zapravo egzodus Bošnjaka iz najvažnijeg bošnjačkog mjesta u Srbiji. Lažiranje i manipulacija podacima postali su redovna praksa kad god treba prikriti propuste lokalne vlasti.
Tutin danas ne napuštaju samo mladi koji traže posao i sigurnost u inostranstvu – napuštaju ga i čitave porodice, zajedno sa školskom djecom, starijima i onima koji više ne vide nikakvu perspektivu ovdje. Odlazak više nije privremeno rješenje, već dugoročna odluka – ljudi ne planiraju povratak. Ulice su sve praznije, škole sve tiše, a privreda gotovo nepostojeća.
Umjesto da ponudi strategiju opstanka, lokalna vlast se bavi šminkanjem stvarnosti i lažnim narativima o mladosti i vitalnosti. Dok SDA Sandžaka priča o “demografskom uzletu”, istina se vidi u praznim kućama, zatvorenim radnjama i autobusima punim Tutinaca koji odlaze – ne da bi se vratili, nego da bi započeli novi život, daleko od političke samovolje i ekonomske beznađa koje je ovdje postalo pravilo. Samo rijetki su se vratili, najčešće zato što su na zapadu zapeli u ozbiljnim problemima i nisu imali izbora nego da se vrate.
Dom za penzionere umjesto “najmlađeg grada”
Statistika možda pokazuje jedno, ali ko god prošeta pustim ulicama Tutina, vidi potpuno drugačiju sliku. Grad je prepun starijih ljudi, dok su škole poluprazne, a radna mjesta rijetka. Umjesto da pokušaju riješiti ovaj problem, lokalni lideri iz SDA Sandžaka i dalje ponavljaju priču o “najmlađem gradu Balkana”, kao da će prazne fraze vratiti one koji su otišli.
U stvarnosti, većina mladih i radno sposobnih ljudi odavno je napustila Tutin. Nisu otišli zato što su to htjeli, nego zato što nisu imali izbora. Emigrirali su zbog siromaštva, nepravde i beznađa koje im je vlast ostavila. Danas rade po Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, dok njihovi roditelji u Tutinu dobijaju političke parole umjesto rješenja.
Najtragičnije je to što ovi odlasci nisu uzrokovani ratovima, prirodnim katastrofama ili vanjskim pritiscima – već isključivo domaćim nemarom i nebrigom. Tutin nije pust zbog sile sudbine, već zbog politike koja više od tri decenije uništava svaku šansu za život dostojan čovjeka.
Statističke iluzije ne vraćaju ljude
Statistika može prikazati lijepu sliku, ali ne može sakriti pravu stvarnost — mnogi su napustili svoj rodni kraj zbog neuspjeha vlasti koja danas pokušava pripisati sebi tuđe zasluge i skrivati brojke iza lažnih podataka.
Umjesto da se posvete pravim rješenjima poput otvaranja radnih mjesta, poboljšanja puteva i škola, te stvaranja uslova da se mladi vrate kući, SDA se bavi samo marketingom i propagandom koja nema veze sa stvarnim životom.
Iako statistika možda kaže da je Tutin “najmlađi grad na Balkanu“, u stvarnosti on je jedan od najstarijih gradova, jer sve manje mladih ostaje da živi u njemu. A to je istina koju nijedan broj i statistički trik ne može sakriti.
Svaki grad živi kroz svoje ljude, a ako ih nema, ni najbolja statistika neće donijeti prosperitet ni budućnost. Zato je važno okrenuti se stvarnim problemima i pronaći prave odgovore, umjesto da se krije iza iluzija.
Izvor: Sandzacke.rs