Biser bošnjačke arhitekture, kuća ugledne begovske porodice Elmazbegović koja se nalazila u ulici Oslobođenja u Novom Pazaru, srušena je u nedjelju. Umjesto nje na ovom mjestu nići će moderna stambena zgrada, javljaju mediji u ovom gradu.
Ne postoje tačni podaci o tome kada je kuća izgrađena, vjeruje se oko 1850. godine, ali se pouzdano zna da se u njoj se stanovalo sve do 80-tih godina prošlog vijeka.
Zbog rušenja kuće brojni građani su na društvenim mrežama izrazili svoje nezadovoljstvo. Prenosimo neke od komentara na grupi Pazar Has Pazar.
“Ovo je odraz nebrige vlasti za kulturna dobra i tradiciju ovog naroda. Jeste privatna svojina koju je grad odavno trebao da otkupi od vlasnika i da objekat restaurira i zastiti kao kulturno dobro ovog naroda i kraja. Ovako nešto je na zapadu i civilizovanom svijetu nezamislivo I ovo nažalost nije usamljen primjer. Na mjestu starih prelijepih dućana u centru grada koji su i bili zaštićeni kao kulturno dobro sada je parking prostor. Na taj nacin postaćemo repa bez korjena, Postaćemo bezlična neprepoznatljiva masa, nipočemu osobena, napisao je dr. Faruk Pljakić.
“Kuća mog detinjastva i moje mladosti. Pored nje sam prolazio svaki dan. Kolko takvih kuća je nesralo. To su dragulji arhitekture za koji nadlezni a i građani nisu imali sluha da ih sačuvaju”, napisao je Rođa Stefanović.
“E, ova kuća je pod zaštitom države i pogledajte u kakvom je stanju. Baš je zaštićena. A pamtim je kada je bila očuvana i kada se u njoj stanovalo jer sam dosta vremena, kao dijete provodila kod majkine hale koja je bila udata za vlasnika kuće. Sjećam se odaje, salona sa predivnom tavanicom koji je uraďen u nekoliko nivoa obojenim raskošnim bojama. Zvali su je baklava. I sada, kada imam priliku povirim i uijvek se ražalostim kad ugledam komade tavanice kako se raspadaju i ostaci vise s plafona. Žalosno. A mogla je i opština da zastiti ovu divnu kuću. Ostaje samo žal”, smatra Zehra Malićević.
“Ima 5-6 godina kada sam, kao odbornik, u Skupštini grada dao prijedlog da se ove kuće renoviraju i vrati im se nekadasnji sjaj kao objekti koji su turisticka i kulturna atrakcija grada Novog Pazara. Na žalost još uvijek nemamo sluha za ove stvari jer su nam običaji i tradicija, kultura i duhovnost na zadnjem mjestu prioriteta, napisao je Sead Redžović.
“Ta i takve kuće se moraju čuvati jer su one naše kulturno blago…Sramota da su je srušili i taj koji je naredio rušenje treba se strogo kazniti, ističe Hajrudin Kuč.
Stare porodične bošnjačke kuće
Život u sandžačkim varošima, kako se opisuje u Monografiji “Sandžački Bošnjaci, u prošlosti odvijao se, kako u samoj čaršiji (najužem gradskom jezgru, u kome su bile smještene najvažnije upravne, vjerske i druge institucije, kao i najveći broj trgovačkih i zanatskih objekata), tako i izvan čaršijskog jezgra (u mahalama i po sokacima).
Arhitektura naselja iz tog perioda, izgled kuća, avlija (dvorišta), ograda, kapija i drugih sličnih objekata, odražavao je duh vremena u kome su oni građeni, način i stil života, religijska ubjeđenja i vjerovanja, socijalni status pojedinaca i grupa, i druge važne odrednice od značaja za cjelokupno kulturno naslijeđe i identitet bošnjačkog naroda uopšte.
Klasična bošnjačka kuća u Sandžaku građena je, uglavnom, sa prizemljem i spratom. Prvi dio kuće (prizemlje) zidan je od kamena, a drugi (sprat) od nepečene cigle (ćerpiča). Između spratnih dijelova bile su drvene grede, a krov je prekrivan najčešće ćeramidom ili šindrom.
Kuća je imala posebne prostorije za rad, odmor i spavanje, kao i ostale obavezne sadržaje: hajat (predsoblje), hamam (kupatilo), mutvak (kuhinju), hudžeru (ostavu), kao i ćenef (toalet). Pojedine kuće imale su i banjicu (malo kupatilo), čardak (prostorija na spratu), mangalu (željeznu posudu u koju se stavlja žar za grijanje kahve i ruku, pri sjedenju), izbu (odvojenu ostavu u donjem dijelu kuće) i magazu (podrum).
Veće i bogatije kuće imale su još i selamluk, ili baškaluk (muške odaje), haremluk (odaje za žene), momačku sobu (za sluge), djevojačku sobu (za sluškinje), čardak i druge prostorije.