Iznenada je, 30. maja 2026. godine, u 64. godini života, na ahiret preselio Fahrudin-ef. Ćosović, dugogodišnji imam Centralne džamije u Tutinu, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Tutin u tri mandata i jedan od najprepoznatljivijih vjerskih djelatnika Sandžaka u proteklim decenijama.
Vijest o njegovoj preranoj smrti duboko je potresla tutinsku džematsku zajednicu, Islamsku zajednicu i sve koji su ga poznavali i cijenili.
Fahrudin-ef. Ćosović rođen je 1. aprila 1962. godine u Tutinu, u uglednoj imamskoj porodici Ćosović, čije je ime nerazdvojno vezano za vjerski život i Centralnu džamiju u ovom gradu. Bio je sin hadži mula Bećir-efendije Ćosovića, imama koji je tu dužnost obavljao od 1958. do 1990. godine.
Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom kraju, a vjersku naobrazbu nastavio na Alauddin medresi u Prištini, jednoj od najstarijih i najuglednijih islamskih obrazovnih ustanova na Balkanu. Nakon završetka medrese, posvetio se imamskom pozivu i radu u Islamskoj zajednici.
Imamska karijera: Od Prnjavora do Tutina
Radni vijek Fahrudin-efendije bio je u cijelosti posvećen imamskoj službi. Karijeru je otpočeo u Bosni i Hercegovini, gdje je služio u Prnjavoru i Brodarevu, a zatim se vratio u Tutin, gdje je 1990. godine preuzeo dužnost imama Centralne džamije, nastavljajući tako imamsku tradiciju svoga oca.
Kroz tu službu bio je vezan za sve dimenzije džematskog života: mektebsku nastavu, vjerske programe, ramazanske aktivnosti, mevlude, dženaze, bajrame i svakodnevne potrebe vjernika. Kao muallim posvećivao je posebnu pažnju odgoju mladih, nastojeći da generacije koje rastu u Tutinu budu vezane za džemat, islam i Islamsku zajednicu.
Fahrudin-efendijin rad bio je prepoznat daleko izvan lokalnog okvira Tutina. Bio je član Mešihata Islamske zajednice Sandžaka i Mešihata Islamske zajednice u Srbiji u više mandata, te član Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u sazivu 2018–2022. godine. U okviru Tutinskog medžlisa obavljao je funkciju predsjednika u tri mandata.
Branilac jedinstva Islamske zajednice u vremenu iskušenja
Posebno mjesto u biografiji Fahrudin-efendije zauzima njegovo djelovanje u periodu krize kroz koju je Islamska zajednica prolazila nakon 2007. godine. Bio je među imamima koji su stali na branik institucionalnog jedinstva muslimana, a potom javno svjedočili o tim događajima i isticali važnost očuvanja džemata, džamije i sloge. Ta svjedočanstva ostala su dio trajnog pamćenja Islamske zajednice o jednom od najtežih perioda njene novije historije.
Iza Fahrudin-efendije ostali su supruga Emča, sinovi Alaudin i Vahjudin-efendija, kćerka Enisa, sestra Muratka, sinovci, snahe, unučad, mnogobrojna rodbina, prijatelji, džematlije i Islamska zajednica kojoj je decenijama predano i nesebično služio.
Porodična imamska tradicija Ćosovića, koja u Centralnoj džamiji u Tutinu traje neprekidno od 1958. godine, svjedočanstvo je o jednoj porodici koja je svoju misiju razumjela kao emanet, a ne samo kao zanimanje.
Neka mu Allah podari dženetski rahmet i neka je porodici i svima koji ga vole sabur.
Innā lillāhi wa innā ilayhi rājiʿūn.