Ministar turizma i omladine Husein Memić objavio je nakon jučerašnje svečanosti u Altun-alem džamiji oštar status u kojem tvrdi da neće više pristajati na “poniženja” i da je ceremonija bila obilježena “nepristojnim i vanprotokolarnim odnosom”. Njegova reakcija otvorila je nova pitanja, ne samo o organizaciji svečanosti, već i o odnosima između Mešihata i pojedinih političkih aktera.
Piše: Nedžad Smailagić
Memićeva konkretna pritužba odnosi se na činjenicu da doprinos Ministarstva turizma i omladine, u iznosu od 56 miliona dinara, nije spomenut na ceremoniji, niti je iskazana bilo kakva javna zahvalnost. Ukoliko je to bila svjesna odluka organizatora, Memićeva reakcija može se smatrati razumljivom i u određenoj mjeri opravdanom. Elementarna pristojnost i protokol nalažu da se donatori javno istaknu, posebno kada je riječ o tako značajnim sredstvima iz javnog budžeta.
“Ovo nisu organizacioni propusti, za njih je bilo i više nego dovoljno vremena da se izbjegnu. Ovo su svjesno odmjereni i motivisani potezi“, naveo je Memić.
Tu Memić ima pokriće i tu je njegova kritika legitimna. Nije nerazumno očekivati da ceremonija za čiju je obnovu ministarstvo izdvojilo 56 miliona dinara barem pomene taj doprinos. Ako je to doista svjesno izostavljeno, Memić ima pravo oštro reagovati.
Gdje pritužba postaje problematična
Međutim, ono što je problematično nije sama pritužba, već način na koji je izražena. Memić je ministar u Vladi Srbije i ima na raspolaganju institucionalne kanale za rješavanje ovakvih sporova. Umjesto toga, odlučio je objaviti javni status koji po tonu i sadržaju više liči na političku izjavu nego na institucionalnu reakciju.
Tome treba dodati i to da se Memić na društvenim mrežama nepotrebno upustio i u komentarisanje objava svojih političkih protivnika iz SPP-a, što je dodatno politiziralo situaciju i udaljilo pažnju od suštinskog pitanja o protokolarnim propustima na samoj svečanosti. Time je ono što je moglo ostati kao legitimna institucionalna primjedba poprimilo karakter stranačkog prepucavanja.
Drugo, Memić kaže da je “isključivo iz pristojnosti i islamskog edeba” ostao na skupu. Ova formulacija je zanimljiva jer implicira da bi u suprotnom otišao, baš kao što su to učinili funkcioneri SPP-a. Razlika između njega i njih, prema Memićevim riječima, nije u principu nego u formi. I jedni i drugi su bili nezadovoljni, samo su to izrazili na različite načine.
Politički kontekst koji se ne smije ignorisati
Memić nije politički neutralna figura. On je ministar stranke koja je dio vladajuće koalicije i koja ima svoje interese u odnosima s Mešihatom i Islamskom zajednicom. Njegova reakcija dolazi u trenutku kada su tenzije između različitih političkih opcija u Sandžaku na visokom nivou, a Islamska zajednica pod Dudićevim vodstvom sve vidljivije gravitira prema određenim političkim strukturama.
U tom kontekstu, Memićeva izjava nije samo reakcija uvrijeđenog ministra čiji doprinos nije prepoznat. Ona je i politički signal, poruka Mešihatu da odnosi nisu onakvi kakvima ih Dudić javno predstavlja i da postoje granice do kojih politička podrška može ići.
Što Memić nije rekao
Jednako je važno i ono što Memić nije rekao. Nije otvorio šire pitanje odnosa Islamske zajednice prema politici, niti se osvrnuo na Dudićev govor u kojem je muftija s džamijske govornice kritikovao svoje oponente. Njegova reakcija ostala je usmjerena prije svega na lični dojam uvrede i osjećaj “poniženja“. To je razumljivo kao lična percepcija, ali ostavlja utisak da je pogled na situaciju ostao prilično selektivan.
Prava pritužba, pogrešna poruka
Memić ima pravo izraziti nezadovoljstvo ako smatra da doprinos njegovog ministarstva nije adekvatno istaknut u okviru protokola svečanosti. Takva pritužba je razumljiva i zaslužuje pojašnjenje i odgovor od strane Mešihata.
Međutim, način na koji je reakcija kasnije komunicirana u javnosti, uključujući osvrte na objave političkih protivnika na društvenim mrežama, dao je cijeloj situaciji širi politički ton. Time je prvobitna primjedba djelimično ušla u širi kontekst koji nije u potpunosti u skladu s duhom same svečanosti u Altun-alem džamiji.
Ostaje pitanje kakav će biti nastavak odnosa između ministra Memića i predsjednika Mešihata Mevluda Dudića nakon ovog incidenta, te hoće li se napetosti smiriti kroz institucionalni dijalog ili će ova epizoda ostaviti dugotrajnije posljedice u već osjetljivim odnosima između vjerskih i političkih aktera u Sandžaku.
U narednom periodu biće vidljivo da li će prevladati potreba za smirivanjem tenzija i vraćanjem fokusa na saradnju, ili će ovaj slučaj dodatno produbiti postojeće razlike u pristupu i komunikaciji.
Izvor: Sandzacke.rs