U centru Novog Pazara večeras je održan skup pod nazivom “Neću da ćutim” u organizaciji neformalne građanske inicijative “Za zdrav Novi Pazar”. Skup je okupio brojne građane, aktiviste i govornike koji su izrazili zabrinutost zbog, kako navode, sve učestalijih pojava govora mržnje, šovinizma i fašizma u javnom prostoru Srbije.
Na skupu se, između ostalih, obratila i profesorka Nejra Mujović Župljanin, koja je u emotivnom obraćanju javnosti podijelila svoja lična iskustva i zabrinutost zbog sve prisutnijeg govora mržnje u javnom prostoru Srbije. Ona je tokom pet godina boravka i studiranja u Beogradu, kako kaže, uvijek bila dočekivana s poštovanjem i radošću.
“Nikada nisam doživjela nijednu neprijatnost zbog toga što sam Bošnjakinja. Naprotiv, uvijek sam uživala u pažnji ljudi koje je zanimala naša vera, naša kultura, kako mi to živimo.“
Posebno emotivan trenutak njenog svjedočenja odnosi se na prijateljstvo sa kumom Marijom, koje simbolizuje mogućnost harmoničnog suživota i međusobnog poštovanja u Srbiji:
“Moja kuma Marija, koju sam upoznala u tom periodu, je moj prijatelj za cio život i ponosna sam zbog toga. To je neka slika Srbije koju želim da gledam, u kojoj želim da živim.“
Od slike suživota do propagande mržnje
Međutim, sagovornica ukazuje na dramatičan kontrast između svojih pozitivnih ličnih iskustava i sve agresivnijeg nacionalističkog i šovinističkog diskursa u javnom prostoru u posljednjoj deceniji:
“S druge strane, posljednjih 13 godina sa nacionalnih frekvencija se širi mržnja, šovinizam, fašizam, međuetničke razlike, potenciraju se ratnohuškački govori, slave se ratni zločinci.“
Posebno oštro kritikuje saradnju lokalnih vlasti Novog Pazara sa medijima koji promovišu takav sadržaj, ističući kao primjer Televiziju Informer, koja je poznata po širenju dezinformacija i govora mržnje:
“To je sve sa Televizije Informer, sa kojom naš grad sarađuje, koju mi plaćamo, da nam blati sugrađane, naše profesore cenjene, studente, sve pojmenice koristeći se gnusnim lažima.“
Skandalozni događaji i izostanak reakcije
Jedan od najsnažnijih momenata njenog obraćanja odnosi se na događaj na kojem su, u prisustvu najviših državnih i lokalnih funkcionera, među kojima i počasnog građanina Novog Pazara – predsjednika Srbije, emitovane četničke pjesme.
“Naš grad je platio saradnju sa televizijom sa koje su se pre neki dan uživo orile četničke pkesme. Zamislite puno visokih funkcionera, a među njima naš predsjednik, naš počasni građanin.“
Posebno naglašava da su te pjesme dodatno uvredljive za žene, ali da uprkos tome, zvanična osuda gotovo da je izostala:
“Osim što je pjesma četnička, ona je posebno uvredljiva za nas žene. I niko od naših organizacija, raznih foruma, stranaka, ne bi osudio ovaj čin da to pitanje neki među nama nisu pokrenuli. Što je veoma tužno.“
Kukavičluk i opomena
Kada je do osuda i došlo, one su bile, prema njenim riječima, diplomatski umotane i bez pomena ključnih političkih figura koje su prisustvovale skupu:
“I kada su i javno osudili, nekako su diplomatski izostavili predsjednikovo prisustvo tom skupu. Da se ne zamere. Nije pjesma problem, problem su ljudi.“
U zaključku, poslala je snažnu poruku otpora i ponosa, pozivajući na buđenje građanske svijesti i hrabrost da se govori:
“Kada ćemo oči otvoriti? Mi ne dozvoljavamo da nas gaze. Mi nećemo klečiti. A nećemo ni da čutimo.“
Završila je simboličnom referencom na protest u Novom Pazaru 12. aprila, ističući njegovu svijetlu poruku:
“I da, Novi Pazar je 12. aprila bio svijet i ostaće svijet. Svidjelo se to nekom ili ne?“