Dok Tutin danas obilježava 28. maj, Dan općine, jedan od ljudi koji stoji iza uspostavljanja ovog datuma podsjetio se na fascinantnu priču o tome kako je jedno pismo staro više od šest stoljeća postalo temelj moderne tradicije ove sandžačke općine.
Piše: Nedžad Smailagić
Esad Džudžo, dugodišnji čelnik Općine Tutin i Bošnjačkog nacionalnog vijeća, čestitajući Dan općine Tutin, odveo je misli unazad u davnu 1998. godinu kada je sa najbližim prijateljem i saborcem, rahmetli Šemsudinom Kučevićem, boravio u Dubrovačkom arhivu, u potrazi za dokumentima koji su krili tajne prošlosti ovog kraja.
“Te 1998. godine postavili smo ploču na lokalitetu u Gluhavici i ustanovili datum 28. maj 1396. godine, kada datira pismo, kao Dan općine Tutin”, prisjetio se Džudžo, dodajući da “danas nam tek predstoji borba za deblokadu zaustavljenog procesa u ostvarivanju prava i sloboda Bošnjaka u Sandžaku.”
Kad je Gluhavica bila centar trgovine
Priča počinje u vremenu četvrtog turskog sultana Bajezida Jildirima, između 1389. i 1402. godine, kada je jedan od kadiluka u sastavu Rumelije bio upravo Gluhavički kadiluk. Ovaj administrativni centar obuhvatao je područje nešto veće od današnje teritorije opštine Tutin i bio poznat po rudarskom mjestu Gluhavici.
U to doba, Gluhavica se nalazila na čuvenom dubrovačkom trgovačkom putu. Mnogobrojni karavani prošarali su ove krajeve, noseći sa sobom ne samo robu, već i priče, kulture i civilizacije. Naselje je uživalo određenu upravnu samostalnost i imalo vlastite prihode, od kojih su najznačajniji dolazili od trgovine i carina.
Krajem XIV stoljeća, u Gluhavici se ponovo pokrenula eksploatacija željeza, što je čitavom naselju donijelo novo ime – Demirdži Bazar, što znači Željezni Trg. Ovaj naziv govori o značaju koji je rudarstvo imalo za lokalnu ekonomiju.
Pismo koje je promijenilo historiju
U proljeće 1396. godine dogodio se moment koji će, šest stoljeća kasnije, postati osnova za obilježavanje Dana opštine Tutin. Gluhavički kadija poslao je pismo dubrovačkom knezu u kojem ga obavještava da su oni vladari tog dijela Sandžaka i dobrog dijela kosovske teritorije.
U pismu se posebno naglašava da trgovački karavani na putu prema Carigradu prolaze kroz Gluhavicu i tu plaćaju carinu – što govori o strateškom položaju ovog mjesta u trgovačkim tokovima srednjovjekovnog Balkana.
Odgovor dubrovačkog kneza, datiran 28. maja 1396. godine, predstavlja pravi diplomatski remek-djelo svoga vremena. U njemu knez moli Gluhavičkog kadiju da čuva dubrovačke trgovce, omogući im nesmetan prolazak i podrži ih dobrim zakonima, obećavajući zauzvrat duboku zahvalnost.
Diplomatija kroz stoljeća
“Poštovanom prijatelju kadiji u Gluhavici od vladajućeg dubrovačkog kneza i od cijele opštine – pozdrav”, započinje pismo koje odražava svu složenost srednjovjekovnih trgovačkih odnosa.
Dubrovački knez pažljivo balansira između potrebe da zaštiti interese svojih trgovaca i poštovanja prema lokalnim vlastima. Kada kadija predlaže da svi trgovci moraju proći kroz Gluhavicu, knez diplomatski objašnjava da je “Careva zemlja velika, duga i široka i mnogo puteva po njoj ima”, te da trgovci moraju imati slobodu izbora rute.
“Mnogo je teško trgovcima da istim putem idu u carevu zemlju i, ako im se takav zakon postavi, trgovci će biti obametnuti i neće trgovati po carevoj zemlji”, argumentuje knez, pokazujući duboko razumijevanje ekonomskih principa koji su i danas relevantni.
Iz prošlosti u sadašnjost
Ironija historije je što se ime i ostali podaci o Gluhavičkom kadiji nisu sačuvali – u historiji ostaje poznat isključivo pod tim nazivom. Njegovo pismo Dubrovniku također nije sačuvano, što čini odgovor dubrovačkog kneza još vrjednijim historijskim dokumentom.
Kada su Esad Džudžo i Šemsudin Kučević 1998. godine pronašli ovaj dokument u dubrovačkim arhivima, možda nisu ni slutili koliko će njihovo otkriće postati važno za identitet Tutina. Postavljanje ploče u Gluhavici i uspostavljanje 28. maja kao Dana općine predstavljaju most između srednjovjekovne prošlosti i savremene administrativne tradicije.
Danas, dok Tutin obilježava svoj dan, čini to ponosno na nasleđe koje seže duboko u historiju – na vrijeme kada je ovaj kraj bio važan trgovački centar, kada su se ovdje prelamale kulture i civilizacije, i kada je diplomatska korespondencija između Gluhavice i Dubrovnika svjedočila o značaju koji je ovo područje imalo u složenoj mreži srednjovjekovnih odnosa na Balkanu.
Izvor: Sandzacke.rs