Govor imama Sead Islamović, koji predvodi vjernike u Hadži Mehovoj džamiji u Novom Pazaru, otvorio je ozbiljna pitanja – ne samo teološka, nego i društvena i politička. Upravo zato zaslužuje kritički, smiren i argumentiran osvrt.
Piše: Teufik Tahirbegović
U obraćanju koje je ubrzo postalo predmet polemika, novopazarski alim govorio je o korijenima podjela između Arapa i Iranaca, kao i o razlikama između sunitske i šiitske tradicije, iznoseći stavove koji su podijelili javnost. Posebnu pažnju izazvao je segment govora u kojem je Islamović rekao: “Oni (Iranci) nikad zvanično nisu primili islam srcem. Primili su islam formalno, ali su zadržali svoj poseban pristup vjeri.”
Sandžak historijski nije bio prostor sektaških podjela. Stoljećima su vjernici ovoga kraja pripadali sunitskoj tradiciji hanefijskog mezheba, bez unutarmuslimanskih sukoba zasnovanih na šiitsko-sunitskoj dihotomiji. Tema “šiiti – suniti” nikada nije bila društveno pitanje u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici ili drugim sandžačkim sredinama.
Ta vrsta retorike intenzivnije se pojavljuje tek s prodorom vehabijskog (selefijskog) pokreta početkom 2000-ih, kada se u javni prostor uvodi narativ o “ispravnom” i “neispravnom” islamu, o razdorima i ideološkim podjelama koje ranije nisu bile dio lokalne tradicije. Sandžak je imao političkih i nacionalnih izazova, ali ne i vjerski sukob između šiita i sunita, jer šiitske zajednice ovdje praktično nije ni bilo.
Zato insistiranje na “trajnom razdoru” koji se sada reflektira i na Sandžak djeluje kao uvoz tuđih konflikata u prostor koji ih historijski nije poznavao.
Problematična generalizacija o Irancima
Izjava Seada ef. Islamovića da “Iranci nikad nisu primili islam srcem” predstavlja ozbiljnu generalizaciju o čitavom narodu i vjerskoj tradiciji. Takav stav prelazi granicu teološke rasprave i ulazi u zonu kolektivne diskvalifikacije. Islam kao univerzalna religija ne poznaje hijerarhiju naroda po “iskrenosti”, niti je to kategorija kojom se može politički ili etnički suditi.
Teološke razlike između sunitskog i šiitskog učenja postoje i one su historijski dokumentovane, ali njihovo pojednostavljivanje i emocionalno zaoštravanje u javnom govoru ne doprinosi razumijevanju, nego produbljuje nepovjerenje.
Tvrdnja o “bombardovanju zemalja Bliskog istoka”
Posebno je sporna tvrdnja da “Iranci bombarduju zemlje Bliskog istoka” kao opći obrazac djelovanja. U realnosti, kada je riječ o recentnim vojnim tenzijama, Iran je napadao prije svega vojne ciljeve i baze Sjedinjenih Američkih Država u regiji, a ne nasumično “zemlje Bliskog istoka” kao takve. Postoji jasna razlika između napada na vojne instalacije i tvrdnje o sistematskom bombardovanju država.
U javnom govoru, naročito s vjerske pozicije, preciznost je važna. Generalizacija i pojednostavljivanje geopolitičkih sukoba mogu dovesti do pogrešnog razumijevanja i dodatnog podizanja tenzija među vjernicima.
Teologija nije politička propaganda
Islamović je u govoru spojio teološke, historijske i savremene političke teme – od pitanja hilafeta nakon smrti poslanika Muhammeda, a.s., do rata u Siriji i savremenih geopolitičkih odnosa. Problem nastaje kada se teološka interpretacija koristi kao okvir za savremeno političko svrstavanje.
Sandžak je i suviše mali i osjetljiv prostor da bi uvozio bliskoistočne sektaške narative. Lokalna zajednica ima dovoljno vlastitih izazova – ekonomskih, obrazovnih, institucionalnih – da bi se dodatno opterećivala globalnim ideološkim sukobima.
Odgovornost javne riječi
Imam, kao javna ličnost i vjerski autoritet, nosi posebnu odgovornost. Njegove riječi ne ostaju u sferi privatnog mišljenja – one oblikuju stavove zajednice. Zato je važno da javni govor bude odmjeren, utemeljen i oslobođen kolektivnih kvalifikacija.
Sandžak je opstao kroz historiju upravo zahvaljujući umjerenosti, suživotu i izbjegavanju unutrašnjih podjela. Uvođenje šiitsko-sunitske retorike u lokalni diskurs ne doprinosi jačanju zajednice, nego rizikuje da otvori teme koje ovdje nikada nisu bile suštinski problem.
Ako se već govori o razlikama, to treba činiti akademski i odgovorno – bez zapaljive retorike i bez prebacivanja globalnih sukoba na lokalni teren.
Izvor: Sandzacke.rs