Studenti iz Novog Pazara doputovali su u Beograd kako bi, tokom blokade javnog servisa, zamijenili beogradske kolege koje danas proslavljaju Uskrs. Njihov čin solidarnosti i poruke mira i zajedništva predstavljaju ono na što je društvo u Srbiji čekalo decenijama, smatraju sagovornici televizije N1.
Sandžački studenti, dežurajući do ranih jutarnjih sati ispred zgrade RTS-a, podizali su atmosferu uz tradicionalno užičko kolo. Na trpezi se danas simbolično našlo jedinstvo – uskršnja jaja za domaćine, a jagnjetina za goste iz Pazara, koji su nakon cjelonoćnog dežurstva prespavali na Filozofskom fakultetu, pa im je hrana morala biti dostavljena.
“Hoću da im odnesem, ali neću da ih budim, brate, u deset ujutro kad su ovdje bili do šest“, rekao je jedan student.
Pazarci su došli da zamijene Beograđane koji bi ove praznične dane proveli kod kuće, ali poručuju da svi oni, bez obzira na porijeklo, ovaj praznik dočekuju kao jedna porodica – uprkos ratnohuškačkoj propagandi koja ih je godinama pokušavala razdvojiti.
“Mislim da je to pozitivna stvar kod ove generacije – oni ne dozvoljavaju da dođe do podjela, niti da razmišljaju o tome šta je bilo nekada. Okrećemo se budućnosti i gledamo šta nam ona može donijeti“, izjavio je Emil Osmanović iz Novog Pazara.
Ipak, nema budućnosti bez suočavanja s prošlošću. Goran Samardžić, ratni veteran koji je sa 21 godinom, povjerovavši propagandi, otišao u rat u Bosnu i bio ranjen, rekao je da je ponosan na današnje mlade koji su, po njegovom mišljenju, mudriji nego što je on tada bio.
“‘92. godine zapaljen je krvavi bosanski lonac. Sve strane su se utrkivale ko će više da dolije ulje na vatru. Naša kuhinja za širenje mržnje i laži bila je upravo u ovoj zgradi iza nas. Mi smo povjerovali u te laži, ali današnja generacija nije – ustala je da to zaustavi“, rekao je Samardžić.
Na ovakve riječi čekalo se više od trideset godina, kaže Bojana Selaković iz Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji. Posebno je značajno što ih izgovara neko ko je bio i učesnik i žrtva rata. Ona ističe da su pobunjeni studenti, tražeći pravdu, možda i nesvjesno vratili u društvo vrijednosti solidarnosti i jedinstva.
“Kao da smo svi čekali da neko dođe i otkopa – kao nakon zemljotresa, kada imate gomilu ruševina i neko krene da čisti. I dok to čistiš, ne znaš na šta ćeš da naiđeš“, objašnjava Selaković.
Na protestu ispred RTS-a pojavio se i inženjer iz Nove Varoši, ponosni Sandžaklija, koji je prethodno ukazao na nepravilnosti tokom rekonstrukcije željezničke stanice u Novom Sadu. Nedavno je bio pritvoren zbog komentara na društvenim mrežama.
“Nema razlike među nama. Jučer su konačno svima dali do znanja da u ovom narodu može vladati samo ljubav, sreća i blagostanje. Pod uslovom da padne diktatura“, smatra Zoran Đajić, inženjer geologije.
S obzirom na to da su, kako mnogi smatraju, podjele među ljudima izmišljene, redakcija N1 odlučila je pitati i izmišljenog lika šta misli o zajedništvu koje se ovih dana moglo vidjeti.
N1: Je li u ovom trenutku uopće važno koji se praznik slavi, ili ste svi ovdje zajedno?
Dinstachu: Svi smo ovdje zajedno, svi smo ovdje da dijelimo radost. Dinstaj, dinstaj.