
Prorežimska medijska mašinerija u Srbiji u dosluhu sa tajnim službama, po oprobanom receptu, ponovo je krenula u zastrašivanje domaće javnosti Sulejmanom Ugljaninom i skretanje pažnje sa gorućih problema, koristeći ovoga puta posjetu lidera SDA Sandžaka kosovskom premijeru Albinu Kurtiju.
Nažalost, iako Ugljanina i njegovo političko djelovanje i izjave odavno niko više ne uzima za ozbiljno, on je ponovo sredstvo u rukama srbijanskog režima koji ga koristi i njime manipuliše zarad svojih ciljeva.
Ugljanin je ponovo na naslovnicama prorežimskih tabloida koji plasiraju narativ i poruke da “Suljo pravi pakt s Kurtijem” i da sa sa Kamberijem “pale Sandžak i jug Srbije”.
Ugljaninovu misiju na Kosovu u društvu Šaipa Kaberija i njihov sastanak u Prištini sa Albinom Kurtijem, komentarisala je i predsjednica Vlade Ana Brnabić ocijenivi da je riječ o “pokušajo destabilizacije centralne Srbije”.
Ona je navela da joj je “u velikoj mjeri tužno kad čuje neke predstavnike albanske i bošnjačke nacionalne manjine (šta govore), ne radi se tu o cijeloj albanskoj ni bošnjačkoj nacionalnoj manjini, s kojima imamo jako dobru saradnju kao Vlada”.
Svima je odavno jasno da Ugljanin svojim izjavama i djelovanjem samo pomaže Vučiću i režimu u Srbiji i da režimska medijska mašinerija, po oprobanom receptu, koristi Ugljanina, koji je u Srbiji žigosan kao navodni separatista, za skretanje pažnje sa gorućih problema, a u ovom trenutku to je Kosovo.
Zbog čega ovo radi Ugljanin i zašto baš u ovom momentu? Svojom političkom akrobatikom Ugljanin, po ko zna koji put, zapravo pomaže režimu i Vučiću. I političkom laiku je postalo jasno i poznato da Ugljanin režimskim snagama oduvijek služi kao džoker u rukavu koji svojim djelovanjem, a posebno retorikom kojom to radi, zapravo čini medvjeđu uslugu bošnjačkom narodu, pružajući direktnu podršku Vučićevom režimu.
Ovakvi jednostrani potezi Ugljanina su na štetu bošnjačkog korpusa u Sandžaku, prije svega sandžačkih privrednika i običnog naroda koji putuje kroz Srbiju i liječi se većim medicinskim centrima.
Ono što posebno zabrinjava jeste to što Ugljanin sebe želi predstaviti predstavnikom bošnjačke zajednice u cjelini, što on relno nije sa 20-tak odsto izbornog legitimiteta koji ima.
Ugljanin nema legitimitet da djeluje i istupa u ime kompletne bošnjačke zajednice u Sandžaku, jer za to niti ima mandat niti ovlašćenje ostalih političkih predstvnika za koje su ovdašnji Bošnjaci većinski glasali na posljednjim izborima.
Ugljanin može isključivo djelovati i govoriti kao predstavnik svoje stranke i (sve manjeg) dijela Bošnjaka koji još uvijek slijepo vjeruju u njegovu višedecenijsku pogubnu i licemjernu politiku.
Postavlja se pitanje da li Ugljaninov politički avanturizam na Kosovu podržava njegov koalicioni partner u Bošnjačkom nacionalnom vijeću, Stranka pravde i pomirenja Usame Zukorlića.
Na kraju, postavlja se ključno pitanje političke koristi, odnosno bolje rečeno štete, koju sandžački Bošnjaci imaju Ugljaninovim nastojanjima da ih uplete u srpsko-albanski spor oko Kosova.
Više je nego jasno da od Ugljaninove misije na Kosovu nema političkog benefita za Bošnjake u Sandžaku i da njegovo djelovanje isključivo služi albanskoj strani za ucjene i pritisak na beogradski režim, kao i za dizanje uloga zvanične Prištine u pregovrima dveju strana.
Istovremeno, Ugljaninov “pakt sa Kurtijem”, kako režimska medijska mašinerija naziva saradnju kosovskog premijera i lidera SDA, samo je zgodan instrument za manipulaciju domaćom javnošću u cilju skretanja pažnje sa aktuelnih problema u Srbiji.
Izvor: Sandzacke.rs