Porodica Biđević iz Sjenice jedna je od posljednjih čuvara stoljetnog zanata kovačkog majstorstva u Srbiji. U njihovoj kovačnici, smještenoj u samom srcu Sjenice, još uvijek se čuju udarci čekića po užarenom gvožđu, dok vješte ruke muškaraca, žena, pa čak i djece, oblikuju metalne komade u korisne alate.
Kovačnica Biđević postoji više od 100 godina. Iako su oprema i alati stari, čekić i nakovanj su i dalje u potpunoj funkciji, simbolizirajući trajnost ovog teškog, ali časnog zanata. Uprkos svim izazovima, ova porodica nastavlja održavati tradiciju koju su započeli njihovi preci.
“Proizvodimo lance, supruga i ja. Ona rukuje brusilicom i na vatri savija alke. Ovim poslom bavio se moj djed, radio je i moj pokojni otac, a sada sam ja preuzeo,“ objašnjava Elvis Biđević, jedan od posljednjih kovača u ovom dijelu Srbije.
Iako ovaj posao tradicionalno obavljaju muškarci, Bisera Biđević, Elvisova supruga, bila je primorana savladati kovačke vještine.
“Na početku mi nije bilo lako, ali hvala Bogu, naučila sam. Muž ima zdravstvenih problema, boluje od multiple skleroze. To me natjeralo da naučim zanat, jer moramo nekako nastaviti,“ iskreno priča Bisera.
U kovačnici radi i njihov četrnaestogodišnji sin Ilijaz, koji pored školskih obaveza uči zanat.
“Sve što zaradim dam ocu i majci. Volim im dati ono što sam sam zaradio,“ kaže mladi šegrt, ponosan na svoj rad.
Ovaj posao je težak, prljav i zahtijeva snagu, ali porodica Biđević u njemu vidi čast. Iako su stari zanati na izumiranju, zahvaljujući njihovoj predanosti, kovačka vatra u Sjenici i dalje gori, čuvajući nasljeđe ovog kraja i inspirišući nove generacije da ne zaborave svoje korijene.